Danima u Sarajevu, nakon tramvajske nesreće, protestuju mladi.

Podrška stiže i iz Banja Luke, Zenice, Tuzle. Čini se kao da Mostar ćuti. Zašto je to tako za N1 je govorio novinar-kolumnista Boris Čerkuč.

"Šta znam, zlobnici mi bi možda rekli da je Mostar druga zona, da ne kažem druga država. Lagao bih naravno, mi smo jedna država, ali Mostar živi neki svoj ritam. Ne znam odakle bih krenuo, ali ne znam baš puno ljudi zbilja, a znam ih dosta, koji bi krenuli negdje nekome davati podršku što se tiče bilo kakvih protesta u ovom trenutku. Čak i ovdje u Mostaru zapravo gdje već toliko dugo su u štrajku zdravstveni radnici, ne vidim zapravo komešanje na ulicama i nekakvu potrebu da se da podrška tim ljudima. A vjerovatno je svako barem malo osjetio neko zatezanje po pitanju zdravstva upravo zbog toga. Međutim, Mostar živi neki svoj život. Reklo bi se čak da su ljudi možda dovoljno zadovoljni ili su možda dovoljno umrtvljeni da zapravo nekakvog potencijala ja ne vidim, ali nisam ga vidio ni 2012. u Mostaru, nisam ga vidio ni 2014. Mislim da se Mostar kvalitativno po tom pitanju nije promijenio svih ovih godina, čak što više. Tako da, prosvjedujte, nas ne čekajte", rekao je Čerkuć.

Naveo je kako je mogući razlog i to što u Sarajevu ima mogućnost da se nešto promijeni, ali u Mostaru - ne.

 "U Mostaru su dosta zakovane stvari. Znači ovdje u Mostaru, pa i u Hercegovini one su dosta zakovane i to po principu svakom - političkom, nacionalnom itd. Dok ipak u Sarajevu je na neki način ta demokratska zona malo podatnija za nekakve promjene. A zapravo je Sarajevo i veći grad i ima niz faktora koji pozitivno utiču na to da se izađe na nekakve proteste. Mostar živi nekakav svoj život. Ipak Sarajevo malo drugačije vibrira. Ali, kažem, imaju i konkretan razlog zbog kojeg su izašli na ulicu", istakao je.

U svojoj kolumni koju je objavio prije nekoliko dana bavio se komentarima na portalima i društvenim mrežama. Odgovorio je da li je taj prostor postao izduvni ventil za mase, prostor gdje izbave svoja nezadovoljstva i frustracije?

"Ajde konkretno da se dotaknemo Mostara. Mostar je grad koji svi smo kad se obnovio onaj proces izbora, odnosno kad se formiralo prvo gradsko vijeće, dobili smo gradonačelnika i ostalo. Ja zapravo nisam, ali većina je bila egzaltirana time. To je bilo sjajno. Mi smo sad svi očekivali da će doći neko kao novo vrijeme, vrijeme razumijevanja. Međutim, pokazalo se da sam bio u pravu, čak sam gostovao tada kod vas kad sam prognozirao rezultate izbora, da će zapravo biti u vlasti gotovo isti kao što su bili i ranije. Možda neka nazivno vodeća stranka koja je generirala nekakav smisao na jednoj ili na drugoj strani grada izgubi koji glas, ali će je zamijeniti stranka koja zapravo generira to isto.

Tako da smo mi podijeljeni između dvije istine, između dva šablona u koje samo upadaju stranke. U međuvremenu se dogodilo da je svako ama baš svako dobio mogućnost pristupa internetu i komentiranja sa mobilnog telefona. Svi su skužili kako otvoriti nekakav lažni profil, iako ima i dosta onih koji bez ikakvog problema sa svog imena i prezimena komentiraju. Kultura razgovora i bilo čega u tom digitalnom svijetu je nikakva. Kod nas, nažalost, osim nekih napora, određenih ljudi da to istiraju na čistac, uglavnom je nekažnjivo, što god da kažete. I dobili smo zapravo jednog monstruma koji kroji javno mnijenje. Možemo se mi, novinari, truditi koliko god hoćemo, ali dovedeni smo na nivo jednog komentara bilo koga. Može to biti domaćica, kućanica, fizički radnik, profesor, neki, ne znam zaposlenik javnog preduzeća, bilo ko. Jednostavno smo dovedeni na isti nivo. Tako da u jednom takvom svjetlu, nama je nezgodno raditi. Vrlo je otrovno to što se događa, a grafiti su samo jedan vid izražavanja, ne nažalost bunta, nego mržnja. I eto, to je to", kazao je.