Iako sportisti na zimskim olimpijskim igrama u Milano-Kortini možda nisu imali šansu da probaju čuveni tiramisu, njihovi navijači koji su iz čitavog svijeta ovog mjeseca pohrlili u Italiju, svakako jesu.

Porijeklo ovog deserta seže do seoske tradicije koja datira iz 19. vijeka u okolini grada Trevizo i podrazumijeva žumanca umućena sa šećerom dok smjesa ne postane pjenasti krem.

A onda, prema Akademiji Tiramisu, svaka porodica je prilagođavala krem dodavanjem drugih sastojaka na osnovu onoga što su ljudi voljeli i što je lokalno bilo dostupno: kafa, bijelo vino, liker, kolačići, puter, rikota sir, pavlaka, kakao.

Tiramisu na italijanskom znači 'Podigni me’ i navodno ga je kao afrodizijak izmislila žena koja je vodila bordel u Trevizu kako bi pomogla svojim mušterijama da ponovo stanu na noge.

Ali konačni recept je prvi put predstavljen 1970. godine u restoranu Le Bekerie, koji ga i danas služi, i od tada je postao glavni sastojak italijanske kuhinje širom svijeta.

"Nije stvar u ukusu kafe ili kakaa, niti u ukusu maskarponea ili jaja. Ne, tiramisu je rezultat svih sastojaka zajedno, ravnoteža tih sastojaka od kojih svaki igra svoju ulogu“, kaže Manuel Gobo šef kuhinje restorana "Le Bekerie".

Za vlasnika ovog restorana pravljenje ovog deserta je dug proces sličan pravljenju vina, ali ono što ga čini toliko popularnim, kako vjeruje, je što sastojci; jaja, šećer, šlag, kafa i biskvit, mnogima vraćaju uspomene iz djetinjstva.

‘’Ukus je uspomena. I po mom mišljenju, tiramisu ima mnogo sjećanja, mnogo istorije, mnogo srca u sebi, zbog čega je možda i dalje najfascinantniji desert u italijanskoj kuhinji“, naglašava Paolo Lai, vasnik restorana "Le Bekerie".

Da strast ovog regiona prema njihovom omiljenom desertu ne jenjava decenijama nakon što je osmišljen, pokazuje to što će u oktobru ove godine Trevizo biti domaćin Svjetskog kupa tiramisua na kojem će, kako se očekuje, učestvovati 240 takmičara iz Evrope, Amerike i Azije.