Piše: Andrej Nikolaidis (CdM)

Bio taj tip, zvao se Anto Baković. Bio je hrvatski sveštenik. Iako je umro – uskoro će tome decenija – i dalje je legenda hrvatske desnice. Za tog čovjeka ne bih znao da nije bio stalni gost Feralove rubrike „Greatest Shits“.

Citirajmo Don Anta Bakovića: „Narod bez države je kao govno na kiši“.

Zadovoljstvo mi je da konstatujem da su ovdašnje nacionalne partije pronašle način da Don Antovu misao uzdignu na još veću razinu desnila. Svaka od njih, pored države u kojoj vlada, muze, zapošljava, pljačka, uživa privilegije, a to bi bila nesretna Crna Gora, ima i još jednu, takozvanu matičnu državu, od koje uglavnom dobija kurac da izbije oči, ali je svejedno – jer njihova ljubav nije materijalna nego iskrena – voli više od MNE. U izvedbi naših nacionalnih stranaka, Don Antova maksima glasi ovako: „Narod bez matične države je kao govno na kiši“.

Nisam se u stanju uznemiriti zbog toga koja je Kenani, Andriji ili Fatmiru matična država. Tako je jer prije svega ne vidim čemu nervoza zbog toga što neko voli ovu a ne onu, potom zato što mi je tuđa čitava aksiologija ljubavi prema naciji-državi, a konačno i zato što znam za genijalnu francusku šansonu koja kaže: „nama sretne ljubavi“. Uzgred, za tu pjesmu stihove je napisao francuski nadrealistički pjesnik Luj Aragon a divno je prepjevao Arsen Dedić. Svaka ljubav završi u suzama, no niti jedna nije proćerdana kao ona prema naciji-državi, koja je uvijek jednosmjerna. Nacije-države, naime, ostaju nijeme i slijepe za one koji ih vole: čak i ako im na izraze ljubavi uzvrate, to po pravilu bude poreskom prijavom ili pozivom da se pristupi vojsci i za nju pogine.

Kenana Strujić Harbić u Sarajevu je izjavila da je Bosna i Hercegovina njena matična država. To je izazvalo broje reakcije. Sve što su u odgovoru na te reakcije rekli sama Strujić Harbić i potpredsjednik Bošnjačke stranje Ćorović po meni stoji – ja se slažem sa njima, ali je ispalo da se ona ne slaže sa sobom. Zato što ono što je rekla u pojašnjenju nije ono što je  rekla u Sarajevu. U pojašnjenju je rekla da je Bosna i Hercegovina kulturna i nacionalna matica svih Bošnjaka. A to nije isto kao „BiH je matična država svih Bošnjaka“. Ako Strujić Harbić misli da, ako ima neki problem, može otići negdje van Sarajevskog, Tuzlanskog i ostalih kantona u kojima su Bošnjaci u većini, recimo u Banjaluku ili Široki Brijeg, pa tamo problem riješiti – sretno s tim. No svejedno: na neki način, pojašnjenjem je reterirala.

Ne slažem se, međutim, sa forsiranjem teze o takozvanom „velikobošnjačkom nacionalizmu“. Mislim da ta teza ima samo jednu funkciju, kao i ona ne tako davno popularna o „crnogorskom nacionalizmu“ – relativizaciju velikosrpskog nacionalizma. Kao: sve su to nacionalizmi, sve je to isto. Jašta je:  nepametna izjava Strujić Harbić i genocid+etničko čišćenje su isto, kako da ne. Bosna i Hercegovina nema nikakve pretenzije prema Crnoj Gori, niti joj je bilo kakva prijetnja. Bosna i Hercegovina ima ogroman problem sa politikama koje nalažu da bosanskim Srbima matična država bude Srbija a Hrvatima – Hrvatska.

Izjava Strujić Harbić direktno šteti Sarajevu: jer kako će Sarajevo osporavati „matičnost“ Srbije i Hrvatske ako samo zahtijeva (a ne zahtijeva) da bude „matična država“ crnogorskim Bošnjacima? Iz tog razloga je izjava Strujić Harbić nepametna – jer je vjetar u leđa centrifugalnim silama u bosanskoj politici, onima kojima upravljaju Dodik i Čović. Bošnjačka politička elita u Bosni trpi teške gubitke od srpske i hrvatske politike. Ako ipak ima potrebu da otvori sukob i sa Crnogorcima  – šta se tu može… Ako Crnogorci nemaju preča posla a ni više pameti no da se svađaju sa Bošnjacima – šta se i tu može… Po Crnu Goru najštetnije a ujedno i najkukavičkije je da Crnogorci bijes zbog nemoći iskaljuju na Bošnjacima.

Bosnizacija Crne Gore i njena pretvorba iz građanske u državu konstitutivnih naroda ne rješava niti jedan problem Bosne i Hercegovine, ali ih zato potencijalno dodatno usložnjava.

Crnogorsko-bošnjački sukob i rast netrpeljivosti loši su i za Crnu Goru i za Bosnu i Hercegovinu. Zašto je Strujić Harbić imala potrebu da taj sukob provocira, i to baš u Sarajevu, sa pričom o tome kako bi Sarajevo prema Crnoj Gori trebalo voditi baš onakvu politiku kakvu Beograd i Zagreb vode prema Bosni, politiku koja davi Bosnu?

Mislim da su ideje građanske Bosne i Hercegovine i građanske Crne Gore superiorne. To znači da je nosilac suvereniteta građanin, a ne narod. Znači, takođe, da nema većinskih i manjinskih naroda, niti iz pripadnosti jednom narodu može proizilaziti bilo koje dodatno pravo koje pripadnici drugih naroda nemaju. Siguran sam da Bosna i Hercegovina treba biti država građana, a ne država triju konstitutivnih naroda, kao što sam siguran da Crna Gora ne treba biti država „pravoslavne većine“ koja će onda, kao da su njena, „davati prava svima“, a katkada ih bogami i ukinuti, nego država svih građana.

Potenciranje „velikobošnjačkog nacionalizma“ i „crnogorsko-bošnjačkog sukoba“ je put ka odustajanju od građanske Crne Gore kao nemoguće i neželjene. To je džada koja vodi ravno ka promjenama ustava i etnofederalizaciji.