Bosna i Hercegovina nalazi se pred jednom od najvažnijih energetskih odluka u svojoj novijoj historiji. S jedne strane stoje stotine miliona dolara američkih investicija u gasnu infrastrukturu, a s druge gotovo milijarda eura evropskih sredstava – ali uz jasne uvjete koji isključuju fosilna goriva, piše Kosmo.at.

Dok u Bosni i Hercegovini debata o američkim investicijskim interesima u gasnu infrastrukturu sve više dobiva na zamahu, poruka iz Brisela tiha je po tonu, ali nedvosmislena po sadržaju: Evropska unija neće finansirati projekte koji zemlju dugoročno vezuju za fosilna goriva. Ovaj stav proizlazi direktno iz evropske energetske i klimatske strategije, koja u središte stavlja prelazak na čiste energente i cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine. Delegacija EU u Sarajevu naglasila je da ovaj transformacijski proces nije samo sastavni dio evropskog integracijskog puta, već za Bosnu i Hercegovinu predstavlja i realnu šansu za modernizaciju energetskog sektora, privlačenje investicija i jačanje dugoročne sigurnosti opskrbe.

Američki gas protiv evropskog zelenog kursa

S druge strane stoji konkretan interes američkih kompanija – među njima i građevinski gigant Bechtel – za izgradnju tzv. južne gasne interkoneksije. Ovaj projekat omogućio bi isporuku ukapljenog prirodnog gasa s LNG terminala na hrvatskom otoku Krku u Bosnu i Hercegovinu. Troškovi izgradnje procjenjuju se na oko 200 miliona dolara. Unutar zemlje projekat se predstavlja kao instrument diversifikacije energetske opskrbe i smanjenja ovisnosti o ruskom gasu.

Iz europske perspektive, međutim, ovaj argument ne stoji sam za sebe. Bruxellesu nije prioritet kratkoročna sigurnost opskrbe, već dugoročna usklađenost s klimatskim ciljevima. Projekti koji učvršćuju ovisnost o fosilnim gorivima ili su u suprotnosti s dogovorenim klimatskim ciljevima načelno su isključeni iz finansiranja EU.

Skoro milijarda eura uz jasne uvjete

EU konkretno nudi Bosni i Hercegovini značajna finansijska sredstva u okviru Plana rasta i Reformske agende – ali uz jasno definisane uvjete. Naglasak je na obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti i digitalizaciji. Za dokazive napretke u provedbi dogovorenih reformskih koraka, zemlja bi mogla dobiti do 976,5 miliona eura.

Uz finansijske poticaje, EU uvodi i nove regulatorne instrumente koji će direktno pogoditi zemlje izvan Unije. Jedan od njih je Mehanizam graničnog ugljičnog prilagođavanja (CBAM), kojim se na ugljično intenzivnu proizvodnju pri izvozu na tržište EU nameće dodatna naknada. Za Bosnu i Hercegovinu to znači jedno: ko želi ostati konkurentan, mora smanjiti emisije i investirati u čistiju energiju. Energetska tranzicija time prestaje biti samo ekološko pitanje – postaje ekonomska nužnost. Činjenica da EU trenutno još uvijek uvozi gas, uključujući američki LNG, ništa ne mijenja u strateškom smjeru: dugoročno se želi smanjiti uvozna ovisnost i izgraditi energetski sistem koji počiva na vlastitim obnovljivim izvorima.

Bosna i Hercegovina nalazi se tako u raskoraku između dvije stvarnosti: neposredne potrebe za stabilnom i diversificiranom energetskom opskrbom s jedne strane, te obaveze prilagođavanja evropskoj klimatskoj i energetskoj politici s druge. Gas se u Bruxellesu i dalje smatra prijelaznim energentom – prihvatljivijim od uglja, ali s jasno ograničenom perspektivom.