Iranska najdalekometnija balistička raketa u operativnoj upotrebi, Sajjil, može doseći do 2000 kilometara, navodi Međunarodni institut za strateške studije (IISS), britanski sigurnosni think tank specijalizovan za odbranu. Sličan maksimalni domet, prema procjenama, imaju i iranski napadački dronovi tipa Shahed.

Domet od 2000 kilometara dovoljan je za pogađanje ciljeva poput Atine ili Moskve, ali nije dovoljan da bi Iran mogao doseći teritorij Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, britanske vojne instalacije u istočnom Sredozemlju nalaze se unutar dometa iranskih projektila. Britanska baza RAF Akrotiri na Kipru, primjerice, u dometu je ne samo Sajjila nego i projektila Ghadr i Emad-1.



U aktuelnoj eskalaciji to pitanje više nije samo teorijsko. Posljednjih dana zabilježeni su incidenti povezani s dronovima u blizini britanske baze na Kipru, što je dodatno usmjerilo pažnju na iranske sposobnosti projektila i bespilotnih letjelica dugog dometa, prenosi Index.hr.

Iran već godinama razvija balističke projektile srednjeg dometa kao ključni element svoje vojne strategije. Sistemi poput Sajjila, Ghadra i Emada omogućuju mu da pokrije velik dio Bliskog istoka i istočnog Sredozemlja. U kombinaciji s napadačkim dronovima, koji se koriste i za izviđanje i za direktne udare, Iran raspolaže sposobnostima koje mogu ugroziti vojne baze, energetsku infrastrukturu i pomorske rute u regiji.

Iako Iran nema operativne interkontinentalne balističke projektile koji bi mu omogućili napad na zapadnu Evropu ili Ujedinjeno Kraljevstvo, njegov arsenal dometa do 2000 kilometara dovoljan je da obuhvati Izrael, veći dio arapskih zemalja Perzijskog zaljeva te dijelove južne i jugoistočne Evrope.

Upravo zato britanske i druge zapadne baze u istočnom Mediteranu ostaju unutar potencijalnog dometa iranskih projektila u slučaju daljnje eskalacije sukoba.