Prije tri dana (28. februara) započela je intervencija Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Islamsku Republiku Iran. 

Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei (86) je, prema informacijama koje su potvrdili i iranski državni mediji, ubijen u subotu američko-izraelskim napadima na njegovu rezidenciju u Teheranu.

O posljedicama ove intervencije i strateškim motivima američke administracije za "Slobodnu Bosnu" govorio je Adis Maksić, profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu.

Pokušaj promjene vlasti

Šta je stvarni cilj Trumpove operacije u Iranu?

"Zvanično, administracija Donalda Trumpa kaže da je cilj operacije protiv Irana spriječiti iranski nuklearni i balistički program i razoriti sposobnosti Irana da napada američke snage i saveznike. Međutim, mislim da iza svega stoji pokušaj promjene vlasti i potpuno preoblikovanje geopolitike Bliskog istoka kao konačnog cilja. Ukoliko ne dođe do ovoga, samo uništavanje iranskog balističkog programa neće biti potpuna pobjeda. Donald Tramp će je svakako proglasiti, ali svako preživljavanje iranskog režima pokretat će pitanje unutar Amerike zbog čega je predsjednik koji je obećavao kraj ratova ušao u ovu avanturu. Pokrenut je regionalni rat a neprijatelj nije uništen",  kaže profesor Maksić, te dodaje:

"A to da je ovo avantura govori i to da endgame, odnosno izlaz iz ovog konflikta uopšte nije jasan ni u govorima američkih predstavnika. U jednom trenutku spominju uništenje nuklearnog programa kao cilj, u drugom uništenje balističkog programa, a u trećem pozivaju Irance da svrgnu režim. Mislim da su jastrebovi u Vašigntonu zajedno sa izraelskim premijerom ubijedili Donalda Trumpa da može ostati upisan u historiji kao čovjek koji je promijenio Bliski istok, uništio američke neprijatelje i pokazao se sposobnijim od njegovih predhodnika. Ni taj lični faktor ovdje nije bezazlen."

Korištenje američke sile bez ikakvih ograničenja

Kako tumačite činjenicu da je u samo dva mjeseca uklonio dvojicu vođa na dva kontinenta – Nicolása Madura u Venezueli i Alija Hamneija u Iranu?

"Sve je u skladu sa vizijom treuntne administracije, a to je korištenje američke sile bez ikakvih ograničenja. To znači da su atentati u bilo kojem trenutku mogući, diplomatija se vodi sa obaračem na čelu, a međunardni zakon je u svemu ovome mrtvo slovo na papiru.  Maduro je tu bio lakša meta te je operacija mogla biti brza, a sigurno polaže nade u brzi pad režima u Iranu. Međutim Iran nije Venecuela, te je ova operacija, za razliku od Venecuele pokazala da je Trump spreman ulaziti i velike rizike", stav je profesora Maksića.

On dalje kaže da u narednih godinu dana tokom kojih će Donald Trump imati podršku kongresa možemo očekivati i agresivnost prema drugim režimima koje ova administracija smatra neprijateljskim.

"Poput recimo Kube, a to uključuje i targetiranje individua unutar tih režima. Tlačit će se oni koji su znatno slabiji, a diplomatski respekt dobijati samo oni koji mogu parirati i odgovoriti također silom- poput Kine I Rusije", dodao je.

Prije napada na Iran, Trump nije europske saveznike konsultirao niti ih obavijestio. Jedina iznimka je Izrael.

"Kao što sam spomenuo ranije, i ovdje se manifestuje američka doktrina pod trenutnom administracijom. SAD se više neće oslanjati na multilateralizam, čak ni u okviru NATO saveza. Na Bliskom istoku je izuzetak Izrael s obzirom da ova administracija okuplja ljude za koje je interes Izraela jednak interesu SAD-a. Jednačina je jednostavna - Amerika je najjača vojna sila i koristit će je kada i u mjeri koju samo ona odluči. Tačnije, u mjeri koju odluči Donald Trump i trenutna administracija bez traženja širokog konsenzusa unutar Amerike", zaključio je Maksić.

(S.G.)