Piše: Sanja Modrić / Telegram

Ništa dobro ne može se reći o režimu Islamske Republike Iran, a svi užasi te teokratske despocije prelamaju se kroz priču o djevojci koja je u rujnu 2022. podlegla teškim ozljedama koje su joj u Teheranu nanijeli pripadnici iranske policije za vjerski moral. Ona se zvala Mahsa Amini i trebala je napuniti 22 godine.

Bila je pripadnica obespravljene manjine Kurda, kojih u zemlji od 92 milijuna stanovnika ima bar desetak milijuna, no o njihovom broju postoje samo procjene jer na iranskim popisima stanovništva nije dopušteno izjašnjavanje o nacionalnosti.

Mahsa je rođena u Sakizu, gradu u pokrajini Kurdistan na sjeverozapadu Irana, a kobnog dana doputovala je s bratom u glavni grad Teheran gdje su trebali posjetiti rodbinu. S ulice je kao kriminalka odvedena u pritvor u policijskoj marici jer joj je ispod hidžaba provirivao pramen kose. Od iranske revolucije 1979. godine, sve tamošnje žene moraju biti strogo pokrivene hidžabom, maramom koja skriva kosu, vrat i prsa, a ako je nose ”nepropisno” izlažu se teškim kaznama. Mahsino uhićenje i okolnosti njenog ubojstva potanko su opisani u izvještaju Amnesty Internationala.

Prosvjedi protiv represije i bijesna sila režima

Policija ju je ugurala u kombi, a njezinom je bratu rečeno da je vode na ”edukativni tečaj” namijenjen ispravnom preodgoju žena i djevojčica koje krše islamski kodeks odijevanja. Kad se mladić pobunio, pretukli su ga, a već u marici obračunali su se i s Mahsom koja je u tom divljačkom mučenju zadobila teške ozljede glave i pala u komu. Tri dana kasnije, kao pritvorenica je umrla u bolnici.

Očevici su svjedočili da je Mahsa u pritvor dovezena u teškom stanju, brutalno pretučena i okrvavljena, no vlasti su priopćile da je njena smrt posljedica srčanog udara koji je spontano doživjela u policijskoj postaji. Njena mučenička smrt izazvala je prosvjede protiv represije u kojima su sudjelovale tisuće ljudi i u ime kojih su neke žene iz protesta skidale hidžabe i šišale kosu.

Režim je na tu pobunu odgovorio bijesnom silom pa su stotine nenasilnih prosvjednika pobijene bojevim streljivom, još stotine zauvijek oslijepljene ispaljivanjem metalnih granula, a deseci tisuća ljudi su uhićeni i zatim zlostavljani i mučeni. Pod optužbama za taj narodni ustanak, pogubljeno je sedam muškaraca nakon što je iranski Vrhovni sud potvrdio izrečene kazne. Smrtne kazne nastavile su se i kasnije, neke zbog objava na društvenim mrežama, a neke zbog seksualnih odnosa između odraslih osoba.

Predsjednik Milanović je potpuno u pravu

U posljednjih petnaestak godina, prije i poslije ubojstva Mahse Amini, Amnesty International dokumentirao je u Iranu niz slučajeva koji uključuju nezakonita ubojstva i upotrebu sile, masovna proizvoljna uhićenja i pritvaranja, izrežirane nestanke, montirane sudske procese, mučenja i zlostavljanja. Zbog otpora prema diskriminirajućim zakonima o pokrivanju hidžabom, žene i djevojke suočavaju se s kaznenim progonom, izbacivanjem iz škola i sveučilišta, otkazima na poslu, oduzimanjem automobila i drugim kaznama.

Takav željezni teror služi iranskim vlastima da kod stanovništva izazovu strah za život i egzistenciju i da ljude utjeraju u slijepu i paralizirajuću poslušnost. No velikom broju građana, pogotovo mladih, dosta je svega i žele demokratsko društvo. Neovisna istraživanja sugerirala su da je 72 posto Iranki protiv obveznih pravila o nošenju hidžabu, a podržava ih samo 15 posto.

Stanje u Iranu je, dakle, užasno i nema načina da se ta mračna diktatura bilo kako opravdava ni brani. No, predsjednik Milanović je potpuno u pravu kad kaže da se od Trumpove samovlasne vojne intervencije u Iranu, pokrenute mimo UN-a, treba na svaki način kloniti. Milanović to nije rekao, ali Trumpova namjera svakako nije donošenje demokracije za bolji život iranskog naroda, niti faktična promjena režima, nego dovođenje na vlast nove garniture koja će SAD-u omogućiti pristup do bogatih iranskih zaliha nafte i plina. Sličan scenarij američki je predsjednik već odigrao u Venezueli tako da iluzija ne treba imati jer su one u ovoj kombinaciji ne samo nesmotrene nego i krajnje opasne.