Cijene nafte rastu, berze tonu, a napetosti na Bliskom istoku prijete eskalacijom u sukob širih razmjera. Nakon što su Sjedinjene Države najavile da najjači udari na Iran tek slijede, Teheran je odgovorio napadima na jedanaest država u regiji te zaprijetio Europi ako se na bilo koji način uključi. Aktualna zbivanja za RTL je analizirao profesor Zoran Kurelić sa zagrebačkog FPZG-a.

Upitna legalnost napada

Jedno od ključnih pitanja o kojima se vodi žustra rasprava jest je li napad Amerike i Izraela na Iran u skladu s međunarodnim pravom.

"Da bi bio u skladu s međunarodnim pravom, zemlja koja napada mora neposredno prije napada dokazati da postoji ono što se naziva izravnom i neposrednom opasnošću", objašnjava Kurelić.

Dodatne probleme, kaže, izazvala je izjava senatora Marca Rubija. "On je rekao da je Amerika morala ući u rat jer je znala da će Izrael napasti, pa bi se nakon iranskog odgovora Izraelu američke baze i interesi našli u izravnoj opasnosti."

Iranski odgovor i globalna panika

Kurelić smatra da je teško govoriti o iranskoj strategiji, ali ističe kako je njihova reakcija bila neočekivana i učinkovita. "Napali su zemlje koje su odbile pristati da se iz njihovih baza napadne Iran. To nitko živ nije očekivao", kaže.

Ističe da nisu napadnute samo američke baze, nego i naftna i plinska postrojenja. "Reakcija je bila trenutačna i teško je procijeniti koliko u njoj ima strategije. Možda je to reakcija čistog gnjeva, ali je efikasna jer je stvorila paniku. Zatvorili su Hormuški tjesnac, podigli cijene nafte i nastala je međunarodna panika. To je činjenica."

Podijeljena Europa

Iran je upozorio Europu da se ne uključuje u sukob, poručivši da će svaki takav potez smatrati činom rata. Kurelić kao najbolji primjer navodi Veliku Britaniju.

Premijer Keir Starmer, na kojeg je Trump kasnije bjesnio na konferenciji za medije, prvotno je odbio dopustiti korištenje britanske baze Diego Garcia za ofenzivnu akciju, tvrdeći da bi to kršilo međunarodno pravo.

"No, nakon iranske reakcije, Britanci su dopustili uporabu svojih baza u defenzivnim akcijama. Danas su javili da su srušili nekakav dron iznad Jordana. Ako njihovi avioni ruše iranske dronove, Irancima to ne mijenja ništa na stvari, bez obzira na to što oni kažu da lete samo u obrambenim funkcijama", pojašnjava Kurelić.

Slična je situacija i sa Španjolskom, čiji je premijer Pedro Sánchez jasno poručio da neće dopustiti korištenje njihovih vojnih baza. Trump je zaprijetio prekidom svih trgovinskih odnosa, no Sánchez se nije dao smesti. "Njegova vlada tvrdi da se u Gazi događa genocid i da je Trump suučesnik u tome. Nisu bili impresionirani napadom i nisu dopustili agresivnu operaciju iz svojih baza", kaže Kurelić, dodajući da Europska unija mora biti potpuno solidarna sa Španjolskom.

Nejasni američki ciljevi

Prema Kureliću, ostaje nejasno što je točno cilj američke administracije.

"Potpuno je neizvjesno žele li mijenjati režim. Ministar obrane rekao je da ih to apsolutno ne zanima. Marco Rubio je kazao da su u rat ušli jer ih je Izrael na to praktički natjerao. Trump je prvo rekao da će mijenjati režim, a zatim da neće. Tako da ne znamo jasno što je strategija", navodi Kurelić.

Slaže se s ocjenom Guardiana da se ne zna što SAD želi postići. "Zna se zašto su ušli, ali nije izvjesno da Izraelci i Amerikanci imaju isti krajnji cilj. Što se tiče Trumpa, mislim da je iz njegove perspektive dovoljno uništiti sve vojne potencijale Irana i onda vidjeti hoće li doći do promjene režima."

Intervencija u Iranu, kao i ona ranije u Venezueli, dovodi u pitanje Trumpovu mantru "America First". "Vodi se prilično uzbudljiva diskusija unutar samog pokreta MAGA je li ovo odustajanje od izvornih obećanja", kaže Kurelić. Iako je dio njegovih pristaša revoltiran, većina i dalje podržava intervenciju. "Trump je imao formulaciju da više nikad neće biti 'vječnih ratova'. Sada je priča o ratu od pet tjedana", dodaje. Najavu Marca Rubija da bi rat mogao potrajati četiri do pet tjedana i da najjači udarci tek stižu vidi kao potvrdu da će SAD iskoristiti goleme resurse koje je dopremio u regiju.

Sljedeća meta Kuba

Kurelić odbacuje analize da je prava meta napada Kina, koja kupuje 80 posto iranske nafte. "Mislim da je to pretjerivanje. Iran je sam po sebi dramatična meta, pogotovo Izraelu. Kina je u cijeloj priči kolateralna žrtva. Fokus je, naravno, na Iranu", tvrdi. Na pitanje može li sljedeća meta biti Kuba, odgovara potvrdno. "Da, mislim da je to sljedeći režim koji će se ići mijenjati. S obzirom na to da će ovo potrajati, na Kubu ćemo pričekati, ali ona je sigurno u fokusu."

Na pitanje je li ovo početak Trećeg svjetskog rata, Kurelić spominje ruskog političkog filozofa Aleksandra Dugina. "On mora da je na rubu živčanog sloma jer je napisao cijelu knjigu u kojoj je slavio Trumpa. Mora da mu je užasno teško palo što je do ovoga došlo", kaže Kurelić.

Objašnjava da Duginova teza nije da je rat počeo, već da "Amerika do te mjere pretjeruje sa svojim ponašanjem da svaki sljedeći takav udar može izazvati svjetski rat". Zaključuje kako su Rusi "zastrašujuće iznervirani ovom situacijom i razočarani Trumpom".