Dok se Bliski istok trese zbog napetosti između SAD-a, Izraela i Irana, u dijelu hrvatske javnosti otvorilo se pitanje – šta bi eventualni pad režima u Teheranu značio za Bosnu i Hercegovinu? Geopolitički analitičar Denis Avdagić tvrdi da je iranski uticaj na BiH bio ograničen i disperziran, a ideja o presudnom ideološkom i finansijskom pokroviteljstvu ne odgovara stvarnim pokazateljima, prenosi Dnevno.hr.

Godinama se govori o iranskom novcu, ideološkom uticaju i jačanju bošnjačkog političkog faktora te podsticanju unitarizma – ali koliko je toga zaista bilo? Avdagić smatra da iranski uticaj nije bio posebno velik, barem u poređenju s uobičajenim narativom. "Oni su tu ostvarili veze još od vremena rata, pomagalo se BiH, a to se radilo zapravo preko Hrvatske. Nije bilo druge alternative", rekao je analitičar. Tokom rata 1990-ih Iran je, kao i neke druge islamske zemlje, tražio načine kako pomoći bošnjačkoj strani, a dio logistike i komunikacije tekao je kroz hrvatski teritorij jer drugačiji kanali nisu postojali.

A šta se desilo nakon rata? "Ti odnosi nisu bili nešto posebno značajni nakon toga", kaže Avdagić. Ratna saradnja nije prerasla u duboko strateško savezništvo koje bi dugoročno oblikovalo političku strukturu BiH. Analitičar dodaje da je Iran održavao stipendijske programe, kulturne razmjene i određenu institucionalnu prisutnost. "Mislim da imaju i institucionalnu prisutnost u školskom smislu, ali sve u relativno malim omjerima", rekao je.

Iran – jedan od mnogih vanjskih uticaja

Bosna i Hercegovina bila je nakon rata otvorena za različite uticaje – od Turske i zaljevskih zemalja, do Evropske unije i Sjedinjenih Država. Iranski uticaj bio je samo jedan od više vanjskih kanala, i to ne najznačajniji. "I prema drugim islamskim zemljama nisu među najznačajnijima. Trudili su se sarađivati sa što većim brojem zemalja, ali kad se govori o konkretnom doprinosu, njihov uticaj je minoran", naglašava Avdagić. Narativ o milijardama i presudnom ideološkom uticaju Irana na BiH, zaključuje analitičar, ne odgovara stvarnim razmjerima.

"Ne možemo reći da ima bilo kakav presudan uticaj", izričit je Avdagić. Što se dijaspore tiče, u zapadnim državama postoji značajna iranska dijaspora, ali te strukture nisu povezane s režimom u Teheranu. "Postoji značajna iranska dijaspora, ali to nije u BiH. Nije ni u Hrvatskoj. U nekim zapadnim zemljama to su zapravo porodice disidenata koji se nisu slagali s politikom režima", pojašnjava analitičar.

Foto: Screenshot/Youtube

Unutrašnja ustavna kriza – pravi problem BiH

Ako bi došlo do ozbiljne destabilizacije Irana ili pada režima, BiH ne bi ostala bez nekog ključnog finansijskog ili političkog stuba. Uticaj je bio ograničen i disperziran. Veći problem za BiH ostaju unutrašnje političke tenzije, ustroj države definiran Daytonskim mirovnim sporazumom te neriješeno pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda – uključujući položaj Hrvata, koji prema tvrdnjama njihovih predstavnika konstantno bivaju preglašavani u Federaciji BiH. Ta politika jeste podupirana iz islamskog svijeta, ali Avdagić tvrdi da Iran nije presudni faktor.

Hrvati u BiH svoju političku poziciju ne definiraju kroz iranski faktor, nego kroz odnos s bošnjačkom većinom u Federaciji i kroz institucionalne mehanizme zaštite. Eventualne posljedice za BiH moguće su jedino kroz širu destabilizaciju Bliskog istoka i globalne ekonomske poremećaje – rast cijena energenata, inflacijske udare i investicijsku nesigurnost. U takvom scenariju BiH, s već oslabljenom privredom, može osjetiti posljedice jače od ostalih. No ideja da bi naglo ukidanje iranskog novca izazvalo politički potres u Sarajevu, prema ovom stručnjaku, ne stoji. Za Hrvate u BiH ključno pitanje ostaje isto: unutrašnja ustavna ravnoteža, a ne vanjski faktor iz Teherana.