Iran posjeduje jedan od najvećih raketnih arsenala na Bliskom istoku, sa više od 3.000 balističkih raketa, prema procjeni Centralne komande SAD-a iz 2022. godine. Tokom protekle decenije, zemlja je također poboljšala jedan od glavnih nedostataka ovih iranskih projektila: njihovu preciznost.

Zapad, a posebno Teheranov regionalni neprijatelj, Izrael, koji je u nedjelju nastavio napade na vojne i vjerske ciljeve režima, zajedno sa Sjedinjenim Državama, zabrinuti su zbog ovoga.

Oružje Islamske Republike je konvencionalno. Teheran još nema nuklearno oružje i ne posjeduje interkontinentalnu balističku raketu sposobnu da dosegne teritoriju SAD-a, niti je toliko blizu da je stekne kao što je tvrdio američki predsjednik Donald Trump, prenosi Stav.ba pisanje španskog El Paisa.

S obzirom na to da je nebo nezaštićeno zbog nedostatka modernih borbenih aviona - posjeduje samo zastarjele MiG-29 i Gunman Tomcut F-14, kultne borbene bombardere iz filma Top Gun (1986) - i da je njegova protivzračna odbrana desetkovana 12 dana napada u junu, ovaj arsenal je ključan za konvencionalni odgovor Teherana na izraelske i američke napade.

Svjestan toga, Izrael je tokom ljetne kampanje bombardovanja uništio veliki dio opreme koja omogućava ispaljivanje ovih raketa: mobilne lansere, obično montirane na kamionima, kao i fiksne lansirne rampe.

Upravo kako bi spriječio takve napade, Iran je posljednjih godina izgradio takozvane "raketne gradove" - ​​podzemne baze "iskopane u planinama Irana" na velikim dubinama, čak 500 metara ispod zemlje, naglašava vojni analitičar i stručnjak za ovu vrstu naoružanja, Guillermo Pulido.

Ovi objekti, raštrkani po cijeloj zemlji, mogu smjestiti rakete dugog dometa poput Shahab-3 ili modela Sejil i Khorramshahr, s dometom do 2.000 km. Zračno-svemirske snage Korpusa islamske revolucionarne garde, koje kontroliraju arsenal ovih projektila u Iranu, ranije su objavile video zapise snimljene u tunelima ovih baza kao dio svoje strategije odvraćanja.

Od tih otprilike 3.000 raketa, prema riječima vojnog analitičara i stručnjaka za ovu vrstu naoružanja Guillerma Pulida, "oko 2.000 može dosegnuti druge zemlje na Bliskom istoku".

Nadalje, Teheran posjeduje "veliki broj kamikaza dronova i krstarećih raketa". Od subote, iranske rakete su pogodile Izrael, Bahrein, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Jordan i Saudijsku Arabiju - zemlje saveznice Washingtona koje su domaćini američkih vojnih baza.

Prema izvještaju koji je u nedjelju na svom Twitter nalogu objavila novinska agencija Tasnim, povezana s Revolucionarnom gardom, Iran je već napao 27 američkih baza. Također je na popis ciljanih zemalja dodao Oman, zemlju koja je djelovala kao posrednik u propalim pregovorima o nuklearnom sporazumu s Washingtonom.

Iako je Teheran već koristio nekoliko stotina raketa kao odgovor na izraelske i američke zračne napade u junu - i vjeruje se da je od tada proizveo još - Iran i dalje u teoriji posjeduje "veliku količinu municije" kojom bi mogao nastaviti napadati te zemlje, američke baze i vojne brodove ili tankere za naftu u Hormuškom tjesnacu, vitalnoj arteriji kroz koju prolazi četvrtina svjetske nafte.

U nedjelju je u Hormuškom tjesnacu zabilježen i prvi direktan napad na tanker za naftu. Jedan od članova posade je poginuo, prema podacima brodske kompanije. U subotu je Iranska revolucionarna garda objavila da smatra promet kroz tjesnac "opasnim", ali bez njegovog službenog zatvaranja.

Međutim, Pulido naglašava da će učinkovitost iranskog odgovora ovisiti o tome hoće li ova prva dva dana izraelskih i američkih napada uspjeti uništiti ili ozbiljno oštetiti "baze s kojih se lansiraju rakete".

Ako Izrael i Sjedinjene Američke Države uspiju oštetiti lako prepoznatljive "ulaze i izlaze ovih podzemnih gradova" ili "otvore" kroz koje se lansiraju projektili, ovi "raketni gradovi" bi postali "grobnice", objašnjava Pulido.

Rakete tada ne bi mogle poletjeti, niti bi kamioni "na kojima su montirani mobilni lanseri" mogli otići. Izraelska vojska je u subotu objavila da je jedna od meta napadnutih u području Tabriza bila baza "iranske jedinice balističkih raketa", iz koje je "planirano lansiranje desetina raketa prema Izraelu". Satelitski snimci su kasnije pokazali neke od tunela srušenog objekta.

Napadi Izraela i Sjedinjenih Američkih Država na Iran i naknadna iranska odmazda, koja se intenzivirala ove nedjelje nakon potvrde atentata na iranskog vrhovnog vođu Alija Khameneija, zapravo su za Guillerma Pulida "savršen primjer" nove vrste oružanog sukoba: "rata plotuna" čiji je ključni element razmjena raketa.

Ovaj koncept, koji je skovao ovaj vojni analitičar, opisuje sukob koji se ne odlučuje osvajanjem neprijateljskih teritorija, već neutralizacijom velikih količina protivničkih projektila koji mogu uništiti vašu državu. Ovo su ratovi“ koje vode "vojske zasnovane na projektilima, umjesto tenkova, fregata i aviona, u prilično radikalnoj promjeni paradigme".

Za sada, ovaj „rat plotuna“ se nastavlja, pokazujući da Teheran zadržava barem dio svojih kapaciteta za lansiranje projektila. Neki od ovih napada bili su uspješni u očima Irana, jer im je cilj povećati troškove udarnih kampanja za Sjedinjene Države i Izrael, posebno u životima.

U nedjelju je Washington objavio smrt trojice svojih vojnika u napadu, u kojem je također teško ranjeno još pet pripadnika vojske. Iranska raketa koja je pogodila sklonište u gradu Beit Shemesh, u centralnom Izraelu, ubila je najmanje devet ljudi i ranila više od 20.

Među gradovima s raketnim sistemima koje su ciljali Izrael i Sjedinjene Američke Države, najveći je Khorramabad u iranskoj provinciji Lorestan. Služi kao skladište i mjesto za lansiranje raketa zemlja-zemlja i krstarećih raketa, uključujući Shahab-3. Ova baza je već bila meta Izraelovih zračnih napada u junu.

U provinciji Istočni Azerbajdžan nalazi se objekt Tabriz, drugi najveći iranski kompleks raketnih silosa, vjerovatno ista baza za koju je izraelska vojska tvrdila da ju je bombardirala u subotu. Rakete uskladištene tamo imaju veći domet. Neke su teoretski sposobne da dosegnu najistočnije zemlje Evrope.

Teheranska regija također je domaćin brojnim mjestima za lansiranje raketa i komandnim centrima. Drugi takvi objekti nalaze se u Kermanshahu, 525 km od glavnog grada. To je lokacija topničkih baza Kenešt i Bakhtaran, obje blizu zapadne granice zemlje i strateški pozicionirane za dosezanje ciljeva u Izraelu i Zaljevu.

Centralna provincija Isfahan dom je najvećeg postrojenja za montažu i proizvodnju raketa u zemlji, prema neprofitnoj organizaciji NTI (Nuclear Threat Initiative), koja nije precizirala njegovu tačnu lokaciju.

Izgrađeno uz pomoć Sjeverne Koreje i Kine krajem 1980-ih, postrojenje proizvodi komponente, čvrsta i tečna goriva i sastavlja modele poput rakete srednjeg dometa Shabab, sposobne da dosegne izraelsku teritoriju na udaljenosti manjoj od 2.000 km. Isfahan je također domaćin dva mjesta za raspoređivanje raketa, prema izvještaju Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu.

- Napad na te baze nije jako kompliciran - naglašava Guillermo Pulido.

Međutim, sve dok izraelski i američki napadi ne uspiju "uništiti lansirna vozila", Iran će zadržati sposobnost "nanošenja štete". Ključ u ovom ratu, napominje vojni analitičar Jesús Pérez Triana, ležat će posebno "u obavještajnim podacima" za lociranje i uništavanje tih "raketnih gradova".