Rat protiv Irana mogao bi iscrpiti zalihe projektila Sjedinjenih Država i njihovih saveznika mnogo brže nego što ih obrambena industrija može nadoknaditi. Sukob tako postaje ozbiljan stres-test za zapadne proizvođače oružja, ali i potencijalno otvara novu ulogu za Ukrajinu.

Američka sigurnosna analitičarka Kelly Grieco počela je analizirati situaciju samo nekoliko sati nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump naredio početak operacije 'Epic Fury' protiv Irana. Pokušala je procijeniti koliko dugo bi američke snage mogle izdržati kada bi tempo ispaljivanja projektila bio sličan onome iz sukoba Irana i Izraela u junu prošle godine, koji je trajao 12 dana i u kojem je SAD snažno intervenirao.

Rezultati su, kako kaže, prilično zabrinjavajući.

Zalihe bi se mogle isprazniti za nekoliko tjedana

Prema njezinim procjenama, ako bi se dnevno koristilo između osam i dvanaest presretačkih sustava projektila THAAD – otprilike tempom iz lipanjskog sukoba – dostupne zalihe u operativnom području trajale bi tek između dva i pol i tri i pol tjedna, piše njemački WiWo.

Ti projektili koriste se za odbranu američkih vojnih baza i ključne infrastrukture u partnerskim državama na Bliskom istoku od raketnih i dronovskih napada.

Slično vrijedi i za pomorske presretače SM-3. Ako bi američka mornarica dnevno ispaljivala šest do sedam projektila, zalihe bi trajale otprilike četiri do pet tjedana.

Ako bi intenzitet borbi bio veći nego u junu prošle godine, rezerve bi se iscrpile još brže.

Grieco upozorava: ‘Ove presretače trošimo znatno brže nego što ih možemo proizvesti.’

Problem je još veći jer je SAD prošle godine, prema procjenama, potrošio između 20 i 50 posto ukupnog arsenala THAAD projektila.

Saveznici na Bliskom istoku već osjećaju nestašicu

Posljedice su već vidljive na terenu. Prema informacijama američke televizije CNN, samo nekoliko dana nakon početka sukoba neke američke partnerske države u Perzijskom zaljevu počele su osjećati pritisak.

Najmanje jednom savezniku polako ponestaje presretačkih projektila kojima se brani od iranskih raketa i dronova. Vlada te zemlje navodno je već zatražila dodatno streljivo iz SAD-a.

No i u Washingtonu su zalihe ograničene.

Dodatni problem stvara jednostavna industrijska realnost. Prema riječima američkog državnog tajnika Marca Rubija, Iran može proizvesti više od 100 projektila mjesečno, dok se neki zapadni sustavi za presretanje proizvode u količini od svega šest ili sedam komada mjesečno.

Ukrajina bi mogla osjetiti posljedice

Nestašica projektila mogla bi imati posljedice daleko izvan Bliskog istoka.

Američki vojni zapovjednici još su prije početka sukoba upozoravali da bi dugotrajna kampanja protiv Irana mogla ozbiljno opteretiti američke zalihe oružja – uključujući i one namijenjene Ukrajini.

U Pentagonu raste zabrinutost da bi dodatne isporuke Kijevu mogle postati teško izvedive dok istodobno treba štititi američke baze i diplomatska predstavništva na Bliskom istoku.

Sjedinjene Države već su u lipnju 2025. ograničile neke raketne isporuke jer su ih počele sve više zadržavati za vlastite potrebe.

Stručnjak Max Bremer iz američkog think-tanka Stimson Center kaže da problem nije politička volja, nego proizvodni kapaciteti.

‘Sve se svodi na tempo proizvodnje, a ne na političku odluku’, ističe Bremer.

Prema njegovim riječima, mnogi analitičari trenutačno računaju koliko je projektila već ispaljeno i koliko ih je ostalo, ali važnije je pitanje: ‘Koliko ih zapravo proizvodimo – i koliko brzo?’

Odgovor je, dodaje, prilično jednostavan: premalo i presporo.

Industrija prilagođena miru, ne dugim ratovima

Iako političari često najavljuju velika ulaganja u obranu, industrija teško može brzo povećati proizvodnju.

Europske zemlje planiraju do 2030. godine uložiti oko 800 milijardi eura u odbranu, ali proizvodni kapaciteti rastu sporo. Analiza konzultantske kuće McKinsey pokazuje da bi europska obrambena industrija, čak i bez novih narudžbi, bila potpuno popunjena sljedećih 3,7 godina.

Jednako toliko moglo bi potrajati i da se nove narudžbe isporuče.

‘Kapaciteti koji su nam potrebni za odbranu još nisu u potpunosti razvijeni’, upozorava Hugues Lavandier, voditelj obrambenog i zrakoplovnog sektora u toj konzultantskoj kući.

Samo proizvodnja jednog presretačkog projektila za sustav Patriot, prema procjenama industrije, može trajati i do tri godine.

Bremer smatra da je to posljedica desetljeća prilagodbe obrambene industrije uvjetima mira.

‘Naši opskrbni lanci izvrsni su za kvartalne finansijske rezultate, ali nisu dobri za dugotrajne ratove’, kaže on.

Proizvođači pokušavaju povećati kapacitete

Američki obrambeni div Lockheed Martin već radi na povećanju proizvodnje projektila za presretanje.

Prema planovima kompanije, godišnja proizvodnja varijante Patriot PAC-3 MSE trebala bi porasti s oko 600 na čak 2000 projektila, dok bi proizvodnja raketa THAAD trebala narasti s 96 na 400 godišnje.

No analitičari upozoravaju da bi potpuna provedba tih planova mogla potrajati i do sedam godina.

U Europi tvrtka MBDA sudjeluje u proizvodnji i održavanju projektila Patriot te u sklopu inicijative European Sky Shield planira isporučiti do 1000 projektila GEM-T. Prve isporuke očekuju se 2027. godine.

Tvrtka istodobno razvija novi sustav nazvan DefendAir, osmišljen kao znatno jeftinije rješenje za obranu od manjih dronova.

Francuski Thales također povećava proizvodnju laserski navođenih raketa u Belgiji, koja je već 2025. povećana pet puta.

Najveći problem: Raketni motori

Unatoč svim planovima, ključni problem ostaje proizvodnja raketnih motora.

Prema analizi Bloomberga, potražnja za projektilima mogla bi porasti dva do četiri puta, ali je potrebno oko 18 mjeseci da bi se proizvodnja motora značajnije povećala. Samo nekoliko tvrtki u svijetu proizvodi te komponente u velikim količinama.

‘Pravo usko grlo kod mnogih projektila su pogonski sustavi’, kaže Bremer.

Moderni ratovi odlučuju se u tvornicama

Prema Bremeru, aktualni sukobi pokazuju da se vojna moć mora početi mjeriti drugačije.

‘Trebali bismo vojnu snagu početi mjeriti proizvodnim kapacitetima, a ne samo brojem oružja u skladištima’, kaže on.

Drugim riječima, presudno nije koliko tenkova ili projektila država ima u zalihama, nego koliko brzo može povećati proizvodnju.

‘Pobjednik modernih ratova bit će onaj tko ima najprilagodljiviju industriju’, zaključuje Bremer.

Ukrajinske dronove žele i Pentagon i države Zaljeva

U međuvremenu se pojavljuje i neočekivana mogućnost: kupnja ukrajinskih presretačkih dronova.

Prema pisanju Financial Timesa, Pentagon i najmanje jedna država iz Perzijskog zaljeva razgovaraju o kupnji ukrajinskih dronova za presretanje iranskih dronova Šahid.

Takva rješenja bila bi znatno jeftinija od korištenja skupih projektila Patriot protiv relativno jeftinih bespilotnih letjelica.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je da je o toj mogućnosti već razgovarao s emirom Katara i predsjednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Naglasio je, međutim, da takva suradnja ne smije ugroziti obrambene sposobnosti same Ukrajine.

Paradoksalno, takvi poslovi mogli bi čak pomoći Kijevu: ako države Zaljeva počnu koristiti jeftinije ukrajinske dronove, dio američkih projektila Patriot mogao bi ostati dostupan za Ukrajinu.