Pred Ahmadom Vahidijem je težak posao. Novi šef Iranske revolucionarne garde (IRGC) dosad je bio zadužen za izvoz islamske revolucije širom Bliskog istoka, no sada ima još kompliciranije zaduženje: očuvati režim i spriječiti da zemlja od 93 milijuna stanovnika potone u građanski rat i međusobni pokolj, piše Telegraph.

S jedne strane suočava se s navodnim zavjerama za svrgavanje Islamske Republike koje podupire američka CIA, s druge strane tu su balučki militanti na jugoistoku, a s treće nezadovoljni Arapi na jugozapadu. Neprekidne zračne napade SAD-a i Izraela da ne spominjemo, tako da je Teheranu svakako potreban odlučan i sposoban zapovjednik.

67-godišnji Vahidi 1988. godine imenovan je zapovjednikom Kudsa, vanjskog operativnog krila IRGC-a, te je imao ključnu ulogu u jačanju organizacija poput Hezbollaha u Libanonu, hutističkog pokreta u Jemenu, Hamasa u Gazi te iračkih i sirijskih milicija.

On zna koji plemenski vođe pozitivno reagiraju na kooptiranje, a koji na prisilu. Razumije proxy ratovanje i način upravljanja neperzijskim milicijama, a to će mu znanje sada biti korisnije od taktičke genijalnosti.

Upravo to što je Vahidi imenovan na tako važnu poziciju znak je da je Teheranu najvažnije izbjeći građanski rat tako što će zadržati kontrolu u etnički osjetljivim regijama i suzbiti separatističke aktivnosti.

Vahidi je na to već i upozorio, rekavši u četvrtak da će svaka “teroristička ili separatistička aktivnost” biti “ugušena u kolijevci” te je zaprijetio “uništenjem” svakome tko napadne Iran.

“Neprijatelji i zavedeni kontrarevolucionarni elementi trebaju znati da će, ako počine zlo protiv Irana, biti suočeni s potpunim uništenjem”, rekao je glasnogovornik IRGC-a.

Ali Larijani, šef iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, također je upozorio da bi svaka američka kopnena invazija rezultirala “tisućama poginulih i zarobljenih”.

“Neki američki dužnosnici rekli su da namjeravaju ući u Iran kopnenim putem s nekoliko hiljada vojnika”, rekao je Larijani.

“Hrabri sinovi Ruholaha Homeinija i Alija Hameneija čekaju da osrame te zle američke dužnosnike s nekoliko tisuća mrtvih i zarobljenih. Zemlja Iran nije mjesto za ples vragova.”

Obavještajna organizacija IRGC-a također je poslala poruke na milione telefona, upozoravajući da će se “svaki pokret koji narušava sigurnost smatrati izravnom suradnjom s neprijateljem”.

Vahidijev instinkt za preživljavanje

No to nisu samo prazne prijetnje. Naime, Vahidiju nije strana upotreba sile. Tokom masovnih protesta 2022., kada je ministar unutarnjih poslova Abdolreza Rahmani Fazli branio sigurnosne snage koje su pucale demonstrantima u glavu, rekavši da se “pucalo i u noge”, Vahidi je podržao takav pristup.

Vahidi je bio ministar odbrane do 2013., nakon čega se pridružio Vijeću za procjenu svrsishodnosti koje savjetuje vrhovnog vođu.

Za vrijeme predsjednika Ebrahima Raisija postao je ministar unutarnjih poslova, što mu je dalo izravnu kontrolu nad unutarnjom sigurnošću tijekom najnestabilnijeg razdoblja Irana od 1979.

Njegov put prema zapovjedništvu IRGC-a ubrzao se 2024. godine. U izraelskim napadima u junu ubijen je komandant IRGC-a Hossein Salami, kojega je zamijenio Mohammad Pakpour.

No sada je poginuo i Pakpour, pa je zapovjedna struktura razbijena, a Vahidi preuzima punu kontrolu. Položaj nije stekao vojnom briljantnošću, nego preživljavanjem, a upravo je sposobnost preživljavanja ono što iransko vodstvo trenutačno najviše treba.

Ako se Vijeće stručnjaka, tijelo zaduženo za izbor sljedećeg vrhovnog vođe Irana, podijeli oko pitanja nasljedstva, pri čemu se klerici ne mogu složiti oko novog čelnika, IRGC bi mogao vojnom silom nametnuti Mojtabu Hameneija, drugog sina Alija Hameneija.

Vahidi je idealan za takav scenarij. Nema vlastitu bazu moći koja bi ga učinila rivalom Mojtabi. Njegova stručnost leži u represiji, a ne u strateškoj viziji, što ga čini alatom, a ne prijetnjom.

Njegova međunarodna izolacija znači da nema kamo otići ako Islamska Republika padne. To stvara apsolutnu lojalnost.

I najvažnije, piše Telegraph, njegovo imenovanje od strane privremenog vodstva sugerira da ljudi smatraju da se njime može upravljati. Potreban im je izvršitelj koji drži sustav na okupu, a ne vizionar koji bi mogao samostalno preuzeti vlast.

Ako Vijeće stručnjaka izabere vrhovnog vođu kroz ustavni proces, Vahidi će provoditi njegove naredbe. Ako skupština zapne u blokadi i IRGC preuzme vlast, Vahidi će se bez poteškoća prilagoditi vojno poduprtom vodstvu. U oba scenarija – on preživljava.

Za razliku od Kasema Soleimanija, koji je postao javno lice Kudsa, Vahidi je uvijek djelovao u sjeni. To je njegova specijalnost – zamagljivanje granica između službene diplomacije i tajnih operacija.

Vahidi preuzima zapovjedništvo nad oružanom silom čije se objekte bombardira, čiji zapovjednici pogibaju i čiji su uzvratni napadi proglašeni “neučinkovitima”.

Psihološke operacije

Prije napada rekao je da su američki nosači zrakoplova samo “psihološke operacije” koje treba ignorirati. No nekoliko sati kasnije ti su nosači pokrenuli napade u kojima su poginuli njegov zapovjednik i stotine drugih.

IRGC je tvrdio da je pogodio nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln (CVN‑72) s četiri balističke rakete. Bilo to tačno ili ne, ta tvrdnja pokazuje Vahidijev zadatak: projicirati snagu, dok se istodobno podnose teški gubici.

Njegova misija nije poraziti Ameriku i Izrael u konvencionalnom ratu, nego održati Islamsku Republiku na okupu dok trpi udarce.

Mora spriječiti stanovnike Teherana zarobljene pod bombardiranjem da se organiziraju protiv režima. Mora osigurati da etničke skupine ne iskoriste slabost središnje vlasti. Mora održati koheziju IRGC-a unatoč gubitku vodstva. Mora provesti strategiju koja će proizaći iz procesa nasljeđivanja vlasti.

Bilo to zahvaljujući izvanrednoj sreći ili vještini izbjegavanja bombi, Vahidi posjeduje ključnu kvalifikaciju koju režim trenutno treba: sposobnost da bude živ kada su svi ostali mrtvi, piše Telegraph.