Iranska taktika slanja rojeva dronova protiv zaljevskih država pokreće hitne pozive za jeftinijim regionalnim odbrambenim slojevima koji bi izbjegli iscrpljivanje skupih raketnih presretača. Stručnjaci upozoravaju da matematika moderna rata dronovima ide u korist napadača – i da ta prednost raste što se sukob produžava, prenosi Geopolitika News.

Podaci koje su objavila ministarstva odbrane zemalja Arapskog zaljeva pokazuju da je Iran do 3. marta lansirao više od 540 projektila i izveo preko 1.450 napada dronovima, prema izvještaju agencije Reuters. Do danas je broj lansiranih dronova premašio 2.000. Obrasci napada nalikuju logici zasićenja protuzračne odbrane viđenoj u Ukrajini – veliki valovi jeftinih jednosmjernih dronova u kombinaciji s balističkim raketama raspoređuju se kako bi preopteretili odbrambene sisteme – ali analitičari primjećuju ključne razlike. Kristian Patrick Alexander, viši saradnik i glavni istraživač na Akademiji Rabdan sa sjedištem u UAE-u, rekao je: "U Ukrajini, dronovi tipa Shahed često služe kao noćna, uporna sredstva za uznemiravanje i uništavanje infrastrukture, dok se u Zaljevu koriste unutar šire raketne kampanje namijenjene istovremenom širenju zaljevske i američke vazdušne odbrane na više država, baza i urbanih područja."

Apsurdno skup način obaranja dronova

Ujedinjeni Arapski Emirati su 4. marta objavili da su njihove oružane snage otkrile 941 dron i presrele 876 njih. Za obaranje jeftinih dronova zaljevske zemlje i njihovi saveznici koriste američke sisteme Patriot i THAAD, te borbene avione Rafale, F-15 i Eurofighter – svaki od tih načina presretanja apsurdno je skup. Francesco Schiavi, istraživački saradnik na Institutu za Bliski istok u Švicarskoj, upozorava: "Procjene sugeriraju da za svaki dolar koji Iran potroši na proizvodnju i slanje dronova, zaljevske države mogu potrošiti 20 do 28 dolara na odbranu, pri čemu pojedinačni presretači često koštaju više od milion dolara."

Finansijska asimetrija je izrazita. Jedan iranski dron Shahed, dometa oko 2.500 km, košta od 30.000 do 50.000 dolara. Nasuprot tome, jedan presretač PAC-3 za sistem Patriot košta od 3 do 4 miliona dolara, dok jedan presretač za THAAD stoji između 12 i 15 miliona dolara. Američki Bloomberg potvrdio je da se upravo Patriotima obaraju Shahedi nad zaljevskim zemljama. Oba stručnjaka savjetuju da napadnute zemlje moraju hitno uvesti jeftinije i skalabilnije slojeve protudronske odbrane: elektroničko ratovanje, ometače, topove za blisku borbu, usmjerenu energiju i bolju koordinaciju zajedničke vazdušne slike. Nije slučajno da Financial Times piše kako je Washington bacio oko na ukrajinske dronove presretače koji su se pokazali efikasnim protiv Shaheda.

"'Pobjednička' odbrana bit će ona koja može jeftino uništiti mnogo ciljeva bez ispaljivanja premium presretača – bez jeftinijih slojeva i bolje integracije, krivulja troškova ide u korist napadača", rekao je Alexander. U međuvremenu, Federico Borsari, nerezidentni saradnik u washingtonskom Centru za analizu evropske politike, napominje da se i Teheranov ofanzivni arsenal, već oslabljen američkim i izraelskim vazdušnim napadima, postepeno smanjuje.

Tri faktora koja treba pratiti

Kako se neprijateljstva otežu, stručnjaci ističu tri ključna faktora: vrstu napada, prirodu ciljeva i efikasnost napadačkog oružja. Alexander naglašava da treba pratiti hoće li Teheran nastaviti slati jurišne dronove u velikim valovima ili će ih koristiti u sekvencijalnim paketima za ispitivanje radara prije ispaljivanja projektila. Schiavi dodaje da je dosadašnji iranski pristup bio raspršen – istovremeno ciljanje više zaljevskih država kombinacijom oružja – ali da bi se Teheran mogao prebaciti na napade pravog zasićenja usmjerene na samo jednu državu ili lokaciju, kao što se vidi u Ukrajini.

Primarne mete iranskih napada do sada su bile vojne baze i ambasade, ali ostaje otvoreno pitanje hoće li Teheran proširiti skup ciljeva na kritičnu infrastrukturu – luke, logistička čvorišta ili energetska postrojenja – što bi, prema stručnjacima, signaliziralo ozbiljnu eskalaciju. Sam Bendett, savjetnik u Centru za pomorske analize, pažljivo prati domet iranskih dronova Shahed i raznolikost sličnog oružja u iranskom arsenalu. Posebno će biti važno pratiti i ulogu Washingtona – mediji su već javili kako se SAD oglupio na zahtjeve zaljevskih saveznika za novim presretačima, a sistemi protuzračne odbrane u regiji ostaju usko vezani za američko radarsko pokriće i operativnu koordinaciju. Schiavi pojašnjava: "Presretanja iznad Katara, na primjer, uvelike se oslanjaju na radarske mreže povezane sa vazdušnom bazom Al Udeid, dok se raketni napadi u Kuvajtu događaju u vazdušnom prostoru koji dijele s američkim avionima."