Dokumentarni film „Mirotvorac“ redatelja Ivana Ramljaka bio je jedan od najznačajnijih događaja u prošlogodišnjoj produkciji  hrvatske kinematografije. Film se bavi tragičnom sudbinom Josipa Reihl Kira, načelnika policije u Osijeku koji je ubijen na početku rata, 1991. godine. Kira su tokom njegovog nastojanja da osigura mir na prostoru Osijeka i Slavonije između Hrvata i Srba ubio policajac Hrvat, koji će nakon toga napustiti Hrvatsku i vratiti se dvadesetak godine kasnije kada je i suđen za taj zločin. Brojni sačuvani arhivski snimci koji su korišteni u „Mirotvorcu“ svjedoče da je načelnik Kir u svojim mirovnim nastojanjima nalazio na otvoreno nerazumijevanje i opstrukciju čelnih ljudi Osijeka toga vremena, prije svega onih okupljenih oko glavnog vojnog zapovjednika Branimira Glavaša koji je, opet, imao podršku državnog vrha iz Zagreba.

HVALJEN, NAGRAĐIVAN, OSPORAVAN

Ramljakov film, uprkos odličnim reakcijama kritike i brojnim nagradama u Hrvatskoj i inozemstvu, osporavan je i kritiziran od samog početka njegovog prikazivanja u kinima i na filmskim festivalima. Braniteljske udruge spriječile su njegovo prikazivanje u nekoliko gradova širom Hrvatske. No, prava hajka na režisera i scenariste krenula je prije nekoliko nedjelja nakon što je „Mirotvorac“ prikazan na Hrvatskoj televiziji.

Glavna zamjerka filmu je da je navodno krivotvorio istinu o Domovinskom ratu izjednačavajući odgovornost „agresora i žrtve“, potom da je zaobišao ulogu Jugoslovenske narodne Armije na početku rata u Hrvatskoj. Jedan od najoštrijih u kritici „Mirotvorca“ bio je dr. Ante Nazor, povjesničar blizak režimskoj interpretaciji novije povijesti, osobito Domovinskog rata. Njemu je u „Mirotvorcu“ posebno zasmetalo pominjanje sastanka u Karađorđevu između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz proljeća 1991.godine.

Taj je fatalni događaj u filmu „Mirotvorac“ spomenula Jadranka Reihl Kir, supruga ubijenog načelnika policije. Ona je kazala da je od početka tenzija u Osijeku i Slavoniji bila zabrinuta za život svoga supruga kojemu su upućivane prijetnje i sa jedne i sa druge strane. Kada je on otišao u Karađorđevo na sastanak hrvatskog i srpskog lidera, kazala je, nadala se da će oni napokon dogovoriti prekid međunacionalnih napetosti  i da će se nakon toga život u Osijeku normalizirati. No, rekla je gospođa Kir u filmu, kada se kasno navečer njen muž vratio, rekao joj je da Tuđman i Milošević nisu razgovarali o situaciji u Hrvatskoj „nego su dogovarali podjelu Bosne i Hercegovine“.

KARAĐORĐEVO U TIKVEŠU

Povjesničar Ante Nazor kazao je u razgovoru za „Glas Istre“ da „nije točno  da je Reihl Kir bio na sastanku u Karađorđevu, kako se navodi u filmu i time promovira mit o navodnom „Tuđman-Milošević dogovoru o podjeli BiH u Karađorđevu“. On kaže da je Reihl Kir „bio u Tikvešu gdje je prema svjedočenju sudionika osiguranja „došao pred kraj sastanka“.

Tako je Ante Nazor jednu sitnu, u osnovi formalno-tehničku omašku u izjavi Jadranke Reihl Kir iskoristio da u potpunosti ospori njeno svjedočenje, ali i da dovede u pitanje vjerodostojnost filma „Mirotvorac“. Reihl Kir, dakle, nije nazočio susretu Tuđman-Milošević u Karađorđevu, nego je „došao pred kraj“ njihovog susreta u Tikvešu. Inače u Tikvešu, koji se nalazi u Hrvatskoj, na području za kojeg je bio nadležan načelnik policije iz Osijeka, dvojica predsjednika su se sastali 15. aprila 1991. godine, dvadeset dana nakon njihovog prvog sastanka u Karađorđevu. Na tom drugom susretu su operacionalizirani njihovi planovi započeti u Karađorđevu, formirane komisije sa obje strane,  pa se ova dva događaja smatraju komplementarnim i neodvojivim jedan od drugog. Uostalom, tako su „u paketu“ Karađorđevo i Tikveš tretirani tokom suđenja hrvatskim vojnim i političkim dužnosnicima u Haagu. Tokom tih suđenja  su brojni svjedoci potvrdili postojanje dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine od strane lidera susjednih država. Taj je dogovor presudno je doprinio da se u presudi „hrvatskoj šestorki“ iz Bosne i Hercegovine 2017. godine  Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko označe kao organizatori udruženog zločinačkog poduhvata.

KIR BI BIO VAŽAN SVJEDOK

Za razliku od povjesničara Ante Nazora, kao i nekolicine njegovih kolega (Miroslav Tuđman, Ivo Lučić…) koji godinama u knjigama i javnim istupima negiraju postojanje plana o podjeli BiH, ubijeni policajac Josip Reihel Kir JESTE bio prisutan na mjestu gdje su se sastajali i dogovarali Tuđman i Milošević. Pa su stoga njegove riječi koje je istog dana izgovorio suprugi Jadranki, neuporedivo autentičnije, relevantnije i vjerodostojnije od svih kasnijih revizionističkih interpretacija. Budući da su prve nepotpune, neslužbene  informacije o sadržaju razgovora hrvatskog i srpskog predsjednika stigle nekoliko nedjelja kasnije, može se konstatirati da je pokojni Josip Reihl Kir bio prvi koji je (makar u obiteljskom domu) govorio o podjeli Bosne kao ratnom planu dvojice „najboljih neprijatelja“. Vrlo je jednostavno pretpostaviti da bi Josip Reihl Kir, da je kojim slučajem poživio, bio svjedok u Haagu kao jedan od rijetkih ljudi koji je nazočio, makar i „pred kraj“, dogovoru srpsko-hrvatskih pokretača dvaju udruženih zločinačkih poduhvata protiv Bosne i Hercegovine.    

 (SB)