Na prvi pogled građanima u BiH nije jasno zašto još uvijek nije finalizirana saga oko projekta Južne plinske interkonekcije te zašto HDZ-ova predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto čeka izmjene zakona na nivou Federacije BiH kako bi se moglo krenuti u realizaciju međudržavnog sporazuma.

Njen stranački šef Dragan Čović uporno insistira da se dijelovi projekta koji se odnose na sklapanje javno-privatnih partnerstava redefiniraju, iako nikome nije jasno na šta tačno misli.

"Bošnjački partneri u Federaciji imaju dodatne ideje javno-privatnog partnerstva, što znači da bi Hrvate iz BiH u nekom slučaju mogli izbaciti iz projekta", dio je priloga HRT-a i razgovora sa Draganom Čovićem u vezi Južne plinske interkonekcije.

U pozadini se kao i obično kada je u pitanju politika HDZ-a, krije namjera da se izmijeni državni Izborni zakon. Naime, Čović je uprkos jasnim porukama američkih predstavnika iznesenih na sastanku u američkoj ambasadi krajem prošle godine, a na kojem su prisustvovali predstavnici Trojke, HDZ-a i HDZ 1990, da neće dozvoliti bilo kakve političke ucjene, odlučio pokušati upravo to uraditi.

Kada su disciplinovano kao mala djeca napustili sastanak i obratili se medijima krajem novembra prošle godine, predstavnici Trojke i HDZ-a skrušeno su ponavljali kako je Južna interkonekcija starteški interes države.

No, Čović je bez obzira na jasne poruke nastavio promišljati mogućnost ucjene SAD-a implementacijom državnog Izbornog zakona po mjeri HDZ-a bez obzira na poruke američke administracije da se nemaju namjeru miješati u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine u tom kapacitetu.

Tako prvi čovjek HDZ-a i udruženja Hrvatski narodni sabor ipak odlučuje zakazati put u Sjedinjene Američke Države gdje ima namjeru sastati se sa čelnicima State Departmenta, te najbližim saradnicima Donalda Trumpa.

Namjerava Čović sastati se sa Marcom Rubiom, no teško će to postići budući da to nije pošlo za rukom ni članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Ipak Čović, vječno pozitivnih očekivanja po pitanju Izbornog zakona, ignorira činjenicu da američke kompanije u aprilu imaju namjeru "početi kopati" i graditi projekat Južne plinske interkonekcije, te neće pristati na ucjene jednog političara koji pokušava uz plinske cijevi položiti i temelje novog izbornog zakona. Čović se, svjestan da će se na domaćem planu teško doći do dogovora koji njemu odgovara, te da visoki predstavnik nema podršku za nametanje izbornih pravila kao što je to već radio, hvata za posljednju mogućnost koja mu se ukazala u obliku strateškog projekta Južna plinska interkonekcija.

U tom kontekstu, kao i sve drugo u BiH, Južna plinska interkonekcija prestaje biti isključivo energetski projekat i postaje politička poluga. Umjesto da je to jednostavno infrastrukturni projekat koji Bosni i Hercegovini treba omogućiti diverzifikaciju izvora snabdijevanja plinom, projekt se pretvara u sredstvo pritiska HDZ-a u pregovorima o Izbornom zakonu. No, takva strategija nije nova.

Već godinama HDZ BiH insistira na tome da svako ozbiljnije političko ili ekonomsko pitanje na državnom nivou bude otvoreno tek kada se paralelno otvori i pitanje izmjena Izbornog zakona što smo imali priliku gledati u "radu" te stranke u državnom Domu naroda. Razlika je samo u tome što je ovaj put riječ o projektu iza kojeg stoji snažan interes Sjedinjenih Američkih Država.

Na taj način posmatrana, Čovićeva računica djeluje prilično rizično. Dok on u javnosti govori o navodnoj potrebi redefiniranja modela javno-privatnog partnerstva, (zapravo redefiniranja Izbornog zakona),  međunarodni akteri ovaj projekat posmatraju kroz sasvim drugačiju prizmu.

U takvom poretku odnosa teško je očekivati razumijevanje za političke blokade koje dolaze iz unutrašnjih sporova u Bosni i Hercegovini.

Dodatni problem za Čovića predstavlja činjenica da se vrijeme za političke kalkulacije ubrzano skraćuje. Američke kompanije koje su zainteresirane za realizaciju projekta već su najavile konkretne operativne rokove, a svako dalje odgađanje može otvoriti pitanje odgovornosti domaćih političkih aktera za eventualno propadanje jednog od rijetkih velikih energetskih projekata u zemlji.

Iza retorike zaštite hrvatskih interesa, zapravo se krije pokušaj da se kroz energetsku infrastrukturu osigura politički kapital za pregovore o Izbornom zakonu BiH. Drugim riječima, Južna plinska interkonekcija postaje pregovarački čip u političkoj igri u kojoj HDZ nastoji izvući maksimum dok još uvijek ima instrumente blokade na raspolaganju.

Pitanje je koliko će takva strategija imati efekta u trenutku kada međunarodni partneri sve otvorenije pokazuju da nemaju namjeru tolerirati politizaciju važnog projekata. 

(Stav)