Piše: Amina Čorbo-Zećo / NAP

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović obratio se novinarima uoči sjednice Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, komentirajući najavu predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika da neće dozvoliti okupljanje veterana Hrvatskog vijeća obrane u Derventi.

Čović je poručio da Hrvati imaju pravo na obilježavanje svojih događaja i da takve zabrane ne doprinose stabilnosti u zemlji. Ne znam kada je Čović posljednji put bio u ovom kraju, koji na momente izgleda kao da je rat završio jučer!? Mahom su tu razrušene hrvatske kuće, povratak nikakav. A, velike zasluge u tome ima upravo Dragan Čović.

Tako da, ovakva izjava dolazi s dozom ozbiljne političke nedosljednosti. Godinama se upravo lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine rijetko ili gotovo nikako nije javno suprotstavljao položaju Hrvata u entitetu Republika srpska, gdje su brojna pitanja povratka, političkih prava i obilježavanja stradanja ostajala bez snažnije političke reakcije.

Da, prevedemo, Čović se godinama ponašao onako kako Milorad Dodik želi - mjesta za bilo koga osim Srba u entitetu Rs nema. makar ne onog da budeš neki politički faktor ukoliko nisi Srbin.

Jednako kako Čović tretira kantone u kojima vlada HDZ. Tamo odavno stanuje građanski pricip demokratije.

Posebno je problematična Čovićeva teza o „tri istine“ o ratnim događajima. Govoreći o različitim pogledima na prošlost, Čović tvrdi da postoje tri istine – bošnjačka, srpska i hrvatska. Međutim, istina ne može biti stvar etničkog izbora niti političkog dogovora. Takva formulacija zapravo relativizira utvrđene činjenice i presude međunarodnih sudova.

U tom smislu nije nevažno podsjetiti da i Čović i Dodik odbacuju ili osporavaju presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Kada politički lideri negiraju ili relativiziraju sudski utvrđene činjenice, otvara se prostor upravo za narativ o „više istina“, iako je riječ o pokušaju političkog reinterpretiranja historije.

Zbog toga je teško povjerovati da će ova tema ozbiljnije uzdrmati politički odnos između Čovića i Dodika. Njihovo dugogodišnje partnerstvo pokazuje da povremene javne razlike ne znače i stvarni politički razlaz.

Naprotiv, iza takvih polemika često ostaje zajednički interes, slabljenje državnih institucija Bosna i Hercegovina i održavanje političkog saveza koji funkcioniše upravo kroz stalni pritisak na državu.