Aktuelni sukob na Bliskom istoku nije rat američkog, iranskog niti arapskog naroda nego, prije svega, sukob koji proizlazi iz geopolitičkih interesa i težnje za regionalnom dominacijom - ocijenio je profesor na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST) Emir Hadžikadunić, govoreći o temi "Američko-izraelski rat s Iranom: šta je i kako može završiti" na redovnoj sesiji Asocijacije Krug 99.

Hadžikadunić je naveo da je prije izbijanja američko-izraelske agresije na Iran oko 20 posto američkih građana podržavalo ratnu opciju, dok je svega šest posto članova Demokratske stranke bilo za oružano rješenje, a da nakon izbijanja sukoba manje od trećine Amerikanaca podržava rat.

Prema njegovim riječima, sukob se ne može smatrati ni iranskim ratom, jer ga, kako je rekao, nisu željeli ni iranska vlada niti iranski narod, koji su bili zainteresirani za pregovore i dogovor sa Sjedinjenim Američkim Državama, svjesni da bi izostanak sporazuma mogao dovesti do sukoba.

- Rat nije ni arapski, jer su zaljevske države, "uhvaćene između dvije vatre", trpeći značajne ekonomske i sigurnosne posljedice. Sukob nije vođen radi uvođenja demokratije u Iran - kazao je podsjetivši na neuspjehe američke intervencionističke politike u Iraku, Afganistanu i Libiji.

Hadžikadunić je ocijenio da se sukob može posmatrati i kao pokušaj Izraela da uz podršku Sjedinjenih Američkih Država ostvari regionalnu supremaciju na Bliskom istoku.

- Također se može promatrati i kao "egocentrični rat" američkog predsjednika Donalda Trumpa koji nastoji postići ono što nijedan američki predsjednik nije uspio od Jimmy Cartera do danas, a to je riješiti dugogodišnji spor između SAD-a i Irana koji traje od Islamske revolucije 1979. godine - pojasnio je Hadžikadunić.

Govoreći o nuklearnom programu Irana, podsjetio je da je civilni nuklearni program te zemlje započet krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina uz podršku SAD-a i Izraela, kada je Iran bio njihov saveznik, te da su prvi reaktor u Bušeru izgradile njemačke kompanije.

- Iran je potpisnik međunarodnih konvencija o neširenju nuklearnog naoružanja i godinama je bio pod nadzorom međunarodnih inspektora, posebno nakon nuklearnog sporazuma iz 2015. godine između Irana i velikih sila, iz kojeg su Sjedinjene Američke Države kasnije istupile odlukom administracije predsjednika Trumpa - naglasio je.

Prema njegovim riječima, ključna promjena dogodila se nakon prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata u junu, kada je iranski nuklearni program, kako je naveo, ostao bez međunarodnih inspekcija.

- Zbog toga međunarodna zajednica više nema uvid u dešavanja u nuklearnim postrojenjima u Isfahanu i Natanzu, niti u količine obogaćenog uranija - kazao je.

- Treba upozoriti i na sigurnosne posljedice sukoba, jer je Iran suočen s unutrašnjom nestabilnošću zbog djelovanja opozicije, dok se sukob na regionalnom planu već prelijeva na zaljevske države u kojima su raspoređene američke vojne baze, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Bahrei - upozorio je profesor.

Istaknuo je da sukob ima i snažnu globalnu dimenziju, prije svega kroz ekonomske posljedice, navodeći da rast cijena energenata već utječe na tržišta širom svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, dok su trgovinski i logistički tokovi dodatno otežani jer su regionalni centri poput Dubaia i Singapura važni globalni hubovi.

Komentirajući podršku Bosne i Hercegovine jednoj od međunarodnih rezolucija vezanih za sukob, Hadžikadunić je kazao da ta odluka ima i racionalnu i emotivnu dimenziju.

- Razloge za takvu odluku trebali bi objasniti politički akteri u Bosni Hercegovine, od članova Predsjedništva BiH do predstavnika zemlje u Ujedinjenim nacijama. Vjerujem kako su bili motivirani zaštitom nacionalnih interesa države -  izjavio je.

S druge strane, istaknuo je i emotivnu dimenziju sukoba, navodeći da Iran, prema njegovim riječima, trpi velike civilne žrtve, uključujući žene i djecu.

- To nam govori o svijetu u kojem jaki rade ono što žele, a slabi trpe ono što moraju - zaključio je Hadžikadunić.