Na Bliskom istoku postoji resurs koji je za svakodnevni život možda važniji od nafte i plina. A kako se rat s Iranom zaoštrava, sve više ljudi u regiji strahuje da bi upravo voda mogla postati nova meta sukoba.

U osobito nemirnim noćima Sofija, stanovnica Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmišlja o scenariju u kojem slavine presuše. 'Na kraju krajeva, nalazimo se u pustinji', kaže. Nafta i plin možda pokreću ekonomiju, ali voda je, dodaje, 'osnova našeg opstanka'.

Kako se rat u Iranu produbljuje, rastu i njezini strahovi. 'Kad bih se stavila u cipele neprijatelja… ciljala bih upravo ovo, naše najvrjednije resurse. Nikada nisam mislila da bih mogla ostati bez pitke vode', rekla je Sofija za CNN.

Nije jedina. Diljem regije raste zabrinutost da bi za pustinjske države ključna sposobnost pretvaranja morske vode u pitku mogla postati ranjiva tačka.

Regija koja ovisi o desalinizaciji

Sušne zemlje Perzijskog zaljeva gotovo su potpuno ovisne o desalinizaciji, procesu kojim se morska voda pretvara u pitku. Zahvaljujući toj tehnologiji u pustinjskim državama postoje tereni za golf, vodeni parkovi i drugi na vodi temeljeni sadržaji.

Bahreinski dužnosnici objavili su da je iranski dron oštetio postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom nije bila poremećena. Istodobno je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči optužio SAD da je pogodio postrojenje za desalinizaciju na iranskom otoku Kešmu, zbog čega je bez vode ostalo 30 sela. No Washington je to demantirao.

U regiji djeluju stotine postrojenja za desalinizaciju opskrbljujući pitkom vodom oko 100 miliona ljudi. Dok Iran velik dio vode dobiva iz rijeka i podzemnih izvora, zaljevske zemlje imaju vrlo malo prirodnih izvora slatke vode, pa neke od njih (poput Kuvajta, Omana i Bahreina) gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji.

Usklađeni napad na takvu infrastrukturu bio bi gotovo 'nezamisliva eskalacija', rekao je za CNN Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Sveučilištu Utah.

Laurent Lambert s Instituta za poslijediplomske studije u Dohi upozorava da bi to bilo i nezakonito: 'Ako napadi na postrojenja za desalinizaciju postanu vojna strategija, a ne kolateralna šteta, to bi bio ratni zločin i vrlo zabrinjavajući razvoj događaja jer zaljevske zemlje imaju samo nekoliko tjedana zaliha vode.'

'Kraljevstva slane vode'

Nafta i plin pretvorili su Zaljev u bogatu regiju s modernim gradovima, ali rast stanovništva u pustinjskim državama omogućen je upravo desalinizacijom, tehnologijom koju također pokreću fosilna goriva.

Zaljevske države zato su, kako kaže Low, postale 'kraljevstva slane vode'.'‘One su globalne supersile u proizvodnji pitke vode iz mora uz pomoć energije dobivene iz fosilnih goriva', rekao je.

Ovisnost je golema: u Kuvajtu i Omanu oko 90 posto vode dolazi iz desalinizacije, u Bahreinu oko 85 posto, a u Saudijskoj Arabiji oko 70 posto. Veliki gradovi poput Abu Dhabija, Dubaija, Dohe, Kuvajta i Džede gotovo u potpunosti ovise o toj tehnologiji.

'Njihova ekonomija, pa čak i kratkoročni opstanak stanovništva, snažno ovise o sigurnosti tih postrojenja', upozorava Nader Habibi sa Sveučilišta Brandeis.

Nova strateška meta

Napadi na vitalnu civilnu infrastrukturu zabranjeni su međunarodnim pravom, a koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja bio bi 'provokativna eskalacija', kaže David Michel iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS).

No presedani postoje. Tokom Zaljevskog rata 1991. godine Irak je ispustio stotine miliona barela nafte u Perzijski zaljev, zagađujući vodu koju koriste desalinizacijska postrojenja, zbog čega je Kuvajt morao hitno osigurati dostavu pitke vode iz drugih zemalja.

U posljednjem desetljeću dodatno su oslabjele norme oko napada na vodnu infrastrukturu. Rusija je tokom invazije pokrenula više od stotinu napada na ukrajinsku vodnu infrastrukturu, a Izrael je uništio vodovodne i sanitarne sustave u Gazi. 'Voda se, nažalost, pridružila dugom popisu ciljeva i ratnog oružja', rekla je Marwa Daoudy sa Sveučilišta Georgetown.

Iran zasad nije pokrenuo koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja u zaljevskim gradovima, no stručnjaci upozoravaju da bi takav potez mogao postati opcija ako se sukob zaoštri. 'Iranski režim pokazao je da, ako je njegov opstanak ugrožen, neće oklijevati eskalirati napade na infrastrukturu', rekao je Habibi.

Crvena linija

Čak i bez direktnih napada postoji opasnost od neindirektnih udara jer su postrojenja za desalinizaciju često smještena uz elektrane ili luke. Pojavila su se i izvješća o oštećenjima postrojenja Fujairah F1 u UAE-u i Doha West u Kuvajtu nakon napada na obližnju infrastrukturu.

Zemlje Zaljeva imaju određene rezerve vode, ali dugotrajniji prekid mogao bi imati ozbiljne posljedice. 'Gubitak takvih postrojenja vrlo lako može postati egzistencijalan', upozorava Zane Swanson iz CSIS-a.

Stručnjaci zato upozoravaju da bi koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja bio prelazak jasne crvene linije. Low takav scenarij uspoređuje s posezanjem za nuklearnim oružjem: 'To bi bila iznimno radikalna strategija. Političke i psihološke posljedice bile bi toliko velike da ih je teško i zamisliti.'