Al-Wad, glavna ulica koja vodi prema džamiji Al-Aksa, potpuno je prazna. Prodavnice slatkiša, začinskog bilja i odjeće su zatvorene. Čak su i apoteke i čuveni kafić Abu Khadija bili prisiljeni spustiti roletne.

Djeci se ne nude slatkiši. Nema povika koji pozivaju na kupovinu ramazanskih proizvoda. Uobičajeni ukrasi koji krase uličice tokom islamskog svetog mjeseca nigdje se ne vide. Bučni Stari grad je utihnuo.

Hodajući prema glavnom ulazu u kompleks Al-Aksa, Souq al-Qattanin, tržnica koja obično vrvi turistima, hodočasnicima i djecom, zjapi prazna. Dva izraelska policajca besposleno stražare kod zelenih vrata, pazeći da se niko ne približi.

Za nas koji smo cijeli život proveli u ovom gradu, prazne ulice i zatvorena vrata ulijevaju duboki strah i neizvjesnost za budućnost Palestine.

Izrael je nametnuo zatvaranje nakon što se pridružio SAD-u u napadu na Iran. Počelo je zatvaranjem vrata Ibrahimijeve džamije u Hebronu, prije nego što su se ograničenja proširila na Al-Aksu. Obje džamije se nalaze na okupiranoj palestinskoj teritoriji.

Palestinci su navikli na proizvoljna i kaznena ograničenja u svojim životima. Ali zatvaranje Al-Akse, jednog od najsvetijih mjesta u islamu, tokom ramazana je bez presedana.

Izgovor rata

Ovo je prvi ramazan od 1967. godine, kada je Izrael zauzeo Istočni Jerusalem, da Palestinci nisu mogli obavljati džuma-namaz u džamiji.

Za Palestince koji žive na okupiranoj Zapadnoj obali ovo je posebno teško palo, jer je ramazan obično jedino doba godine kada im Izrael dozvoljava, iako u ograničenom broju, da posjete Al-Aksu.

Čak i tokom pandemije Covid-19, ulice su bile prometnije nego sada. Tadašnja ograničenja namaza bila su stvar Islamskog vakufa, koji upravlja Al-Aksom. Ovaj put su izraelske vlasti te koje su zabranile okupljanje na tom mjestu, navodeći razloge javne sigurnosti zbog rata.

"Al-Aksa je temelj Palestine – a izgubiti nju znači izgubiti nešto suštinsko za naše postojanje."

Zanimljivo je da se isto pravilo ne odnosi na drugi dio grada, gdje su restorani i kafići puni ljudi, a sinagoge ostaju otvorene.

Jasno je da prazne ulice nagovještavaju novo i mračnije poglavlje u historiji grada koji je stoljećima proživljavao burne događaje. Izrael koristi rat kao izgovor da isprazni Al-Aksu od vjernika i nametne novu stvarnost pune kontrole nad tim mjestom.

Za Palestince, Al-Aksa je temelj Palestine – a izgubiti nju znači izgubiti nešto suštinsko za naše postojanje, čak i među onima koji nisu izrazito religiozni.

Jedna Palestinka koja živi na sjeveru Izraela rekla mi je: „Džamija Al-Aksa nije samo sveto srce palestinskog identiteta, već je postala i simbol sumuda (postojanosti), otpora i trajne borbe za oslobođenje, noseći vjeru i molitve Palestinaca ka oslobađanju njihove zemlje, pravu na povratak i vraćanju dostojanstva slobodnog naroda.“

Nametanje nove stvarnosti

U 2021. godini, tokom majskog ustanka, hiljade Palestinaca je marširalo prema Al-Aksi: i religiozni i sekularni, i muslimani i kršćani. Palestinci iz svih gradova u Izraelu i na okupiranim teritorijama pohrlili su na to mjesto u simboličnom naporu da ga zaštite, ne samo zbog religijskog značaja, već zato što ono stoji kao amblem palestinskog identiteta.

Strah je da je ovo zatvaranje uvertira u preuzimanje i potpunu promjenu aranžmana status quo koji su dugo određivali ko kontroliše ovaj prostor. Izrael jednostrano nameće novu stvarnost, koja prijeti da transformiše lokaciju prvenstveno u jevrejsko mjesto molitve, kao što se već dogodilo u Ibrahimijevoj džamiji.

Godine 1994, Baruch Goldstein, doseljenik rođen u SAD-u, otvorio je vatru na stotine muslimana koji su se molili u džamiji tokom ramazana, ubivši 29 Palestinaca i ranivši još 125. Goldsteina su na kraju razoružali i ubili preživjeli.

Napad je osudio tadašnji premijer Yitzhak Rabin, ali su ga neki na izraelskoj krajnjoj desnici poštovali. Goldsteinov grob u naselju Kiryat Arba kasnije je privlačio hodočašća cionističkih ekstremista. Itamar Ben Gvir, izraelski krajnje desničarski ministar nacionalne sigurnosti, održao je govor ispred slike koja je veličala Goldsteina 2023. godine.

Nakon tog napada, molitveni prostor u Hebronu je podijeljen na preporuku komisije koju je vodio Izrael. Dvije trećine prostora rezervisano je za Jevreje, a preostala trećina za muslimane. Može li se isto sada dogoditi i sa Al-Aksom?

Grad pod opsadom

Aouni Bazbaz, direktor za međunarodne poslove u Islamskom vakufu, rekao je da bi zatvaranje moglo imati ozbiljne posljedice. „Nastavak zatvaranja džamije Al-Aksa, posebno u vrijeme kada se znaci normalnog života vraćaju drugdje, mogao bi nositi rizike i buduće posljedice koje se ne mogu zanemariti“, rekao je za Middle East Eye. Upozorio je da bi držanje džamije zatvorenom moglo „povećati tenzije i bijes javnosti“.

Fakhri Abu Diab, aktivista iz Jerusalema i stručnjak za gradska pitanja, rekao je da je opravdanje javne sigurnosti za zatvaranje džamije laž: „Policiju i vladu nije briga za našu zaštitu. U Jerusalemu nema skloništa od bombi za Palestince.“

On kaže da je cilj zatvaranja ispražniti džamiju, potisnuti Palestince i spriječiti ih da ostvare svoje pravo na molitvu, posebno tokom ramazana. „Spriječeni smo da dođemo do Al-Akse, a ljudi su i dalje na ulicama i pijacama“, rekao je Abu Diab.

Zatvaranje Al-Akse dio je šire opsade nametnute Palestincima u Starom gradu. „Uništili su nam izvor prihoda. Čekali smo ramazan da nešto zaradimo, ali su primorali sve da zatvore, osim prodavnica hrane“, rekao je za MEE jedan mladić koji se oglušio o naredbu da zatvori svoj štand sa sokovima.

„Moj prijatelj je morao platiti kaznu od 6.000 šekela (oko 1.935 dolara) jer je otvorio radnju, iako su dozvolili rad prodavnicama hrane. Ali čak i bez kazne i maltretiranja, kome ćete prodati? Grad je zatvoren i nema kupaca.“

Izrael je zatvorio ulaze u Stari grad. Vojnici čuvaju Damaščanska vrata i provjeravaju lične karte. Prolaz je dozvoljen samo stanovnicima s adresom unutar zidina.

„Ponekad otvore, a ponekad odluče da zatvore; za to nema razloga i niko ne zna kada mijenjaju naređenja“, rekao je mladić sa štanda.

Palestinac stoji s poslužavnikom, prodajući pšenicu. U blizini, izraelski policajac mu prilazi i suočava se s njim. „Odlazi prije nego što ti ovo prevrnem na glavu“, kaže on na lošem arapskom, pokazujući na poslužavnik. „Ne tjeraj me da ti to uradim.“

Izvor: Middle East Eye