Napadi na ključna plinska postrojenja posljednjih dana označavaju ozbiljno zaoštravanje sukoba na Bliskom istoku. Ti potezi mogli bi imati dugoročne posljedice po globalno gospodarstvo.

Riječ je o prvim udarima u kojima su izravno pogođena postrojenja za proizvodnju fosilne energije, a ne samo šira infrastruktura povezana s naftom i plinom.

U utorak je iranski napad dronom zaustavio rad na plinskom polju Shah u Abu Dhabiju, koje proizvodi oko 20 posto plina u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te oko pet posto svjetskog granuliranog sumpora važnog za proizvodnju gnojiva. Dan kasnije pogođen je iranski pogon na plinskom polju Južni Pars, najvećem na svijetu, koje Iran dijeli s Katarom.

Riječ je o ključnom izvoru energije za Iran, koji se i inače suočava s nestašicama električne energije, analizira Guardian.

Napad je potaknuo Teheran na prijetnje odmazdom protiv regionalne energetske infrastrukture. Izraelski mediji tvrde da iza napada stoji Izrael uz američki pristanak, no službene potvrde nema. Važno je i to da su se SAD i Izrael dosad suzdržavali od napada na takve ciljeve kako bi izbjegli iranski odgovor prema energetskim objektima susjednih država.

Zašto je ovo velika stvar?

Ovakvi napadi signaliziraju produbljivanje sukoba i otvaraju prostor za dugotrajnije poremećaje na tržištu energije. Iako bi se opskrba mogla normalizirati nekoliko mjeseci nakon eventualnog prekida neprijateljstava, ozbiljnija šteta na proizvodnji mogla bi se osjećati godinama.

Analitičar Saul Kavonic upozorio je za Financial Times: ‘Ako se izgubi nekoliko milijuna barela proizvodnje, to ima velik učinak jer nema načina da se zalihe brzo nadoknade, čak ni nakon rata.’ Dodaje da bi najgori scenarij bio napad na postrojenja za ukapljeni prirodni plin jer bi njihov oporavak mogao trajati godinama.

Strah od šireg poremećaja već je podigao cijene nafte, a političke posljedice osjećaju se i u SAD-u, gdje su cijene goriva ponovno u porastu.

Prijetnja cijeloj regiji

Iran je nakon napada upozorio da su energetska postrojenja u Saudijskoj Arabiji, UAE-u i Kataru sada ‘izravne i legitimne mete’ te pozvao na njihovu evakuaciju. Nedugo potom u Rijadu su odjeknule eksplozije.

Katar je za napad optužio Izrael, nazvavši ga ‘opasnom i neodgovornom’ eskalacijom koja ugrožava globalnu energetsku sigurnost. UAE je također upozorio da napad predstavlja prijetnju stabilnosti regije i svjetskoj opskrbi energijom.

Iskustva iz prošlih sukoba sugeriraju da je takvu štetu jako teško sanirati. Nakon invazije na Irak 2003. obnova energetske infrastrukture trajala je znatno dulje od očekivanog. Naime, više od dvije godine bilo je potrebno da se proizvodnja vrati na prijašnje razine. Slični problemi vidljivi su i u Ukrajini, gdje su napadi na energetsku mrežu pokazali koliko su popravci složeni i spori.

Diplomatska uloga energije

U zemljama Zaljeva energija nije samo ekonomsko pitanje. Ona je temelj društvenog ugovora između vlasti i građana, ali i ključ političke stabilnosti i privlačenja strane radne snage.

Istodobno, energija ima važnu diplomatsku ulogu. Odnosi između Irana i Saudijske Arabije posljednjih su godina djelomično ublaženi upravo zbog gospodarskih interesa. Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman procijenio je da sukobi s Iranom iscrpljuju resurse, dok Iran traži olakšanje zbog pritiska sankcija.

Katar, koji s Iranom dijeli plinsko polje Južni Pars, dodatno je pogođen napadima. To nalazište godinama je služilo kao rijedak most suradnje između Dohe i Teherana, ali i šire u regiji.