Piše: Andrej Nikolaidis (CdM)

Ali Larijani je napisao tri filozofske knjige o Kantu. Pisao je o Saulu Kripkeu i Davidu Lewisu, dva važna američka mislioca XX. vijeka. Ubio ga je čovjek koji zna 300 riječi. Da su se ubica i ubijeni ikada sreli, Larijani je o filozofiji i politici mogao pričati satima i danima, a da Donald Trump ne razumije niti jednu stvar koju ovaj govori. Da ne razumije ni riječ.

Kako piše Slavoj Žižek, iransko političko rukovodstvo funkcionisalo je na iznimno visokom intelektualnom nivou, kojem teško da može parirati bilo koja ekipa političara sa Zapada – što se, dakako, ne uklapa u stereotip o „zaostalim“ muslimanima. Uporedite sada to sa MAGA Freak Showom koji vlada Amerikom, sa ekipom teoretičara zavjere i bahatih ignoranata, zbog kojih je danas teško reći gdje počinje Jackass a gdje završava Bijela kuća.

Larijanija izvrsno humanističko obrazovanje nije spriječilo da bude jedan od temelja super-represivnog režima koji je počinio brojne zločine – kao što u istome Trumpa nije spriječilo njegovo neznanje i potkapacitiranost.

U Iranu u ovom trenutku ne ratuju stručnjaci za Kanta i Heideggera protiv antivaksera i ravnozemljaša. A ko onda ratuje? Uskoro ćemo stići do toga…

Na terenu, američkom vojskom ne upravlja Donald Trump, nego kompjuterski program Claude, koji je vlasništvo kompanije Anthropic. Cloude nastavlja tamo gdje je stao Lavender, izraelski program korišćen tokom pokolja u Gazi. Laveder je brzinom većom od ljudske misli birao takozvane „legitimne mete“. Rezutat ubijenih civila u Gazi u velikoj je mjeri rezultat toga što je izraelska vojska program podesila tako što ga je informisala da mu je dozvoljeno da na jednu vojnu metu ubije 15 do 100 civila. Djeca pobijena u Gazi, ukratko, nisu stradala igrom slučaja – njihova smrt je unaprijed ukalkulisana. Ili zadata, ako hoćete. Baš kao što Amerikanci nisu ubili djevojčice u iranskoj školi zato što su promašili. Pogodili su tačno ono što su htjeli, tačno onda kad su htjeli.

Claude je, međutim, po nečemu poseban i prvi. Mi već danas znamo – a vidjećemo što ćemo doznati sutra – da je operacija „Epski bijes“ prva u istoriji koja je koristila AI za predviđanje budućnosti. Zadatak Claudea je, naime, da predvidi poteze protivnika. Da pojednostavimo. Zadatak Claudea bio je da vidi budućnost i Pentagon obavijesti gdje će tog i tog dana biti ajatolah, a gdje, drugog dana u drugo vrijeme – Ali Larijani. Budući da su i ajatolah i Larijani mrtvi, očito je da je Claude dobro odradio posao.

Argument da su tehnički izumi oduvijek određivali ishod rata u ovom slučaju ne stoji. Da: naravno da su oni koji su sa vatrenim oružjem stali pred ljude sa mačevima, kao i oni koji su u oklopnim vozilima izašli pred konjicu, ostvarili lake pobjede. AI je bilo moguće tretirati kao tek još jedno oružje/oruđe u nizu, sve dok ovaj nije stao sam sobom komandovati. Puška je metak slala tamo gdje je čovjek želio. Danas ljudi idu tamo gdje žele strojevi. Za AI, čovječanstvo je tek oruđe.

U međuvremenu, Anthropic je pao u nemilost Trumpove administracije. Firma je odbila da radi na projektu autonomnih mašina za ubijanje – dakle strojeva koje neće programirati ljudi nego će ratovati i ubijati po sopstvenom nahođenju. Posao izrade mašina koje će vas koliko sutra ubijati preuzeo je OpenAI, firma koja stoji iza vašeg omiljenog ChataGPT, koji piše radove vašoj starijoj djeci-studentima a vi ga propitujete o životnim problemima, dobrovoljno i detaljno ga tako filujući najskrivenijim podacima o vama. Tako da vas sutra lakše može eliminisati. Ali tako je lakše i još je besplatno, jebi ga. Stoga vi svakodnevno prolazite pored kamera opremljenih izraelskim softverom za prepoznavaje lica i tješite se be da vas niko ne prati. Kada razgovarate sa prijateljicom o novim čizmama dok vaši telefoni stoje na stolu, pa vam na te telefone stanu stizati reklame za čizme, ništa ne brinite – tješite sebe da vas niko ne prisluškuje. Ponašajte se kao arapski kraljevi, čije zemlje sada gore zbog Amerike, iste one kojoj plaćaju reket da ih ova štiti.

Enter Kenneth Payne. Čovjek je ekspert za strateške studije s londonskog King’s Collegea. On je izveo naizgled jednostavan eksperiment. Nekoliko AI programa, između ostalog one koje prave OpenAI i Anthropic pozvao je da posve autonomno, po svojoj volji i razumu, bez ljudskog upliva, riješe nekoliko ratova. Ispostavilo se da AI u 95 posto slučajeva bira – nuklearni rat.

Izvolite istraživanje: https://arxiv.org/pdf/2602.14740

Dakle… Budući da je pitanje trenutka kada će AI posve samostalno komandovati vojskama i voditi ratove, a budući da AI uvijek bira da upotrijebi nuklearno oružje, nije pitanje hoće li biti nuklearnog rata, neko – kad će biti?

Drugo. Iran je prvi rat ljudi i mašina.

Priča o vještačkoj inteligenciji koja izazove nuklearnu apokalipsu, nakon koje mašine potamane ljude – to vam zvuči poznato?

Naravno: Terminator i Skynet.

U Prvoj povijesno-filozofskoj tezi Benjamin piše:

“Kao što je poznato, postojao je automat koji je na svaki potez šahiste odgovarao protivpotezom, što mu je donosilo pobedu u partiji. Lutka u turskoj nošnji, sa nargilama u ustima, sedela je za tablom na prostranom stolu. Sistem ogledala stvarao je iluziju da je taj sto sa svih strana providan. A zapravo, u njemu je sedeo grbavi patuljak, šahovski majstor, koji je pomoću uzica upravljao rukom lutke. Možemo zamisliti šta bi u filozofiji odgovaralo toj aparaturi. Uvek treba da pobedi lutka koja se zove „istorijski materijalizam“. Ona se bez po muke može uhvatiti u koštac s bilo kime, ako unajmi teologiju, koja je danas, kao što znamo, mala i ružna, pa se ionako ne sme pokazivati pred svetom”.

Naša je sudbina upravo suprotna: umjesto filozofije koja unajmljuje teologiju imamo ignoranciju koja unajmljuje tehnologiju; umjesto lažne mašine kojom upravlja čovjek, ovim svijetom gospodare lažni ljudi kojima upravlja mašina. Taj put smo prešli sa samo jedan vijek.

Zašto sam vam sve ovo ispričao? Zato što za vas imam dvije poruke. Jedna je sarkastična, druga patetična.

Prva: ako imate da riješite nešto glede Njegoša, Petrovića, srpstva, crnogorstva, neko devetnaestovjekovno pitanje u koje svakodnevno ulažete sav svoj emotivni i intelektualni potencijal, ili pak nešto oko povratka srpske vojske na Kosovo i reafirmacije četnika – pohitajte, jer su ljudi u međuvremenu napravili programe koji znaju ne samo sve o našoj prošlosti, nego i o budućnosti. Jer za razliku od ljudi zagledanih u prošlost, koji vode davno okončane ratove, mašine gledaju u budućnost i komanduju ratovima koji nam tek predstoje.

Druga. Kad god vam dođe da izbijete svoje dijete, istucite sebe šakama u glavu. Mi smo rođeni u socijalizmu, pa smo živjeli u kapitalizmu, da bismo umrijeli u tehnofeudalizmu. I još imamo obraza da govorimo o napretku. Najtamnije smo od svih pokoljenja, jer oni smo koji djeci ostavljamo najgori od svih mogućih svjetova u kojem će o njihovom životu, odrobijanom u najpotpunijem ropstvu – baš kao i o njihovoj smrti, jedinoj slobodi koju će upoznati – odlučivati mašine.