Kako primjećuje njemački list Süddeutsche Zeitung, računica o brzoj pobjedi Sjedinjenih Američkih Država i Izraela nije se ostvarila. Umjesto toga, situacija se pretvorila u svojevrsni strateški zastoj, prenosi Webtribune.rs.

Iranski uzvratni udari pokazali su se snažnijim nego što je Pentagon očekivao, a pritisak se, paradoksalno, više ne osjeća u Teheranu koliko u globalnoj ekonomiji — naročito u Aziji, gdje tržišta reaguju gotovo refleksno na svaku novu informaciju.

A tih informacija, ili bolje rečeno konfuzije, ne manjka. Donald Trump je izašao sa tvrdnjom o navodnom primirju i petodnevnoj obustavi napada na iranske energetske resurse.

Međutim, iz Teherana je stigao oštar demanti. Predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf nije birao riječi — optužio je američkog predsjednika da plasira netačne informacije kako bi uticao na tržišta.

U toj razmjeni poruka nema prostora za diplomatiju, barem zasad. Retorika ide u pravcu daljeg zaoštravanja.

U takvom ambijentu, vojni planovi dobijaju novu dimenziju. Prema pisanju Washington Posta, koji se poziva na zvanične izvore, američka vojska razrađuje scenarije za višesedmičnu kopnenu operaciju na teritoriji Irana. Riječ je o kombinaciji akcija specijalnih jedinica i pješadije — potez koji bi značio ulazak u znatno rizičniju fazu.

Na terenu se već vide konkretni koraci. Amfibijski brod USS Tripoli stigao je u regiju. Kako je saopštila Centralna komanda SAD-a, riječ je o vodećem brodu amfibijske grupe koja uključuje oko 3.500 mornara i marinaca, uz podršku transportnih i borbenih aviona, kao i vazdušno-desantnih i taktičkih kapaciteta. Na papiru, impresivna sila. U praksi, mnogi analitičari zastaju i postavljaju pitanje — šta dalje?

Jedan od onih koji ne kriju zabrinutost je penzionisani potpukovnik Daniel Davis. U emotivnoj poruci na mreži X, praktično apeluje na predsjednika: da ne izda naređenje za kopnenu operaciju.

„Molim vas, recite mi da to neće uraditi…“, napisao je, upozoravajući da bi takav potez mogao imati visoku cijenu, bez jasnog operativnog rezultata, ali sa ozbiljnim ljudskim gubicima.

Njegove riječi odzvanjaju šire od jedne objave — prizivaju sjećanja na dugotrajne i iscrpljujuće konflikte poput Vijetnama ili Afganistana, gdje je vojna nadmoć nailazila na granice koje nisu bile vidljive na početku.

U međuvremenu, cijena sukoba nastavlja da raste iz dana u dan. I ne radi se samo o brojkama ili tržištima. Čini se da kontrola nad razvojem događaja polako izmiče i Washingtonu i Tel Avivu.

Ostaje otvoreno pitanje — da li je ovo tek prelazna faza ka još ozbiljnijem razvoju situacije, ili trenutak u kojem bi neko mogao povući ručnu kočnicu, ako je to uopšte još moguće.