Iza zatvorenih vrata, kako tvrde dobro obaviješteni izvori, odvija se proces koji više liči na preraspodjelu moći nego na klasično političko neslaganje, piše Webtribune.rs.

U središtu toga je odnos između administracije predsjednika Masouda Pezeshkiana i vojnog vrha, gdje Islamska revolucionarna garda (IRGC) sve otvorenije preuzima ključne poluge upravljanja državom.

U takvom ambijentu, pokušaj imenovanja novog ministra obavještajnih poslova prošlog četvrtka završio je bez rezultata. Direktan pritisak vrhovnog komandanta IRGC-a Ahmada Vahidija bio je presudan – svi predloženi kandidati, među kojima i Hosseina Dehghana, odbijeni su bez mnogo prostora za kompromis.

Kontrola nad bezbjednosnim aparatom

Kako se navodi, Vahidi je insistirao da u uslovima koje opisuje kao ratne, sve ključne i osjetljive funkcije moraju biti pod neposrednim nadzorom IRGC-a.

To predstavlja svojevrsno odstupanje od dosadašnje prakse, gdje su predsjednici predlagali ministre tek nakon konsultacija i odobrenja vrhovnog vođe, koji inače ima posljednju riječ u bezbjednosnim pitanjima.

Međutim, dodatnu neizvjesnost unosi i činjenica da je stanje i lokacija Mojtabe Khameneia već sedmicama nejasna. Upravo u tom vakuumu, tvrde izvori, IRGC je praktično blokirao predsjednika u pokušaju da postavi sopstvenog kandidata, čime dodatno učvršćuje kontrolu nad bezbjednosnim aparatom.

Izolacija i unutrašnji sukobi

Pezeškijan je, prema istim izvorima, u više navrata tražio hitan sastanak sa Mojtabaom Khameneim, ali odgovora nije bilo. U međuvremenu, takozvani vojni savjet, sastavljen od visokih oficira IRGC-a, preuzeo je potpunu kontrolu nad donošenjem odluka.

Navodi se i da je oko Modžtabe uspostavljen svojevrsni bezbjednosni kordon, koji ograničava protok informacija i sprečava ga da prima izvještaje vlade o stanju u zemlji.

Paralelno s tim, unutar samog kruga oko Modžtabe Hamneija odvija se dodatna borba za uticaj. Pojedini bliski saradnici, kako se tvrdi, rade na uklanjanju Alija Asgara Hejazia, jedne od najuticajnijih bezbjednosnih figura u kancelariji vrhovnog vođe.

Razlog tenzija: Hedžazi je otvoreno izražavao protivljenje ideji da Modžtaba naslijedi svog oca. Još ranije je upozoravao članove Skupštine stručnjaka da Mojtab nema potrebne kvalifikacije za tu poziciju, uz tvrdnju da bi nasljeđivanje vlasti bilo u suprotnosti sa principima koje je postavio Ali Hamnei.

Pitanje "khameneisma" i budućnost sistema

Upozorenja tu nisu stala. Hedžazi je naglašavao da bi eventualni dolazak Mojtaba na čelo države značio praktično prepuštanje potpune kontrole IRGC-u, uz trajno potiskivanje civilnih institucija na margine sistema.

Na početku sukoba, pojavile su se i informacije u izraelskim medijima da je Hedžazi bio meta vazdušnog udara u Teheranu, iako se kasnije ispostavilo da je preživio. Taj detalj dodatno oslikava atmosferu neizvjesnosti u kojoj se politički procesi trenutno odvijaju.

Ako se stvari posmatraju šire, ono što se sada dešava ne djeluje kao iznenadni zaokret, već prije kao nastavak dugotrajnog procesa koji se često opisuje kao “khameneisam”.

• Riječ je o modelu u kojem se sistem postepeno prilagođava tako da obezbijedi kontinuitet, bez obzira na to ko formalno zauzima najvišu poziciju.

• Ličnost vrhovnog vođe postaje manje važna od same strukture koja oblikuje političke odluke.

• Ideološki okvir je toliko duboko ugrađen u institucije da svaki potencijalni nasljednik zapravo djeluje unutar već definisanih granica.

Drugim riječima, sistem sam po sebi generiše političku logiku, dok pojedinci imaju ograničen manevarski prostor. Možda upravo u toj činjenici leži odgovor na pitanje zašto trenutni zastoj u vrhu vlasti ne dovodi do vidljivog raspada, već prije do tihe, ali uporne preraspodjele uticaja koja će tek u narednom periodu pokazati svoje pune posljedice.