Mađarska pod vlašću premijera Viktora Orbána jedan je od glavnih saveznika Srbije unutar Europske unije, u kojoj je Aleksandar Vučić, nakon cijelog niza represivnih poteza, izložen sve oštrijim kritikama.

Predsjednik Srbije u Mađarskoj je pronašao određeno uporište za svoje nedemokratsko ponašanje, a zajedno s Orbánom sve se češće percipira kao političar koji svojim djelovanjem podriva temeljne vrijednosti EU, piše Deutsche Welle.

Obje se zemlje ujedno doživljavaju kao platforme Rusije - ali i Kine, za ideološki i gospodarski prodor u Europu, što Orbána i Vučića sve češće dovodi u sukob s Bruxellesom.

Složni najviše u autoritarizmu i korupciji

Detaljnija analiza političkih profila Vučića i Orbána pokazuje da, osim autoritarnog načina vladanja, među njima postoji i niz razlika. Orbánove ključne teme su i borba protiv migracija i protivljenje pomoći EU Ukrajini, ali tu se njih dvojica razilaze.

Vučić nije pod tolikim pritiskom migrantske krize, a tijekom velikog migrantskog vala 2015. dobio je i pohvale EU zbog postupanja prema migrantima. S druge strane, Srbija Ukrajini isporučuje i oružje.

Čini se da su upravo autoritarizam i korupcija glavne poveznice između Budimpešte i Beograda, kao i stalno inzistiranje na borbi protiv stvarnih ili izmišljenih prijetnji državnom suverenitetu Srbije i Mađarske.

Bratstvo bez ideologije

Teško je pronaći jasnu ideologiju koja ih povezuje, ističe za DW Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada.

„Ovdje je prije riječ o bratstvu u autoritarnosti i zajedničkom podrivanju Europske unije – Orbán to čini iznutra, a Vučić izvana. Riječ je prije svega o osobnim odnosima, koji traju onoliko koliko traju i ta osobna prijateljstva. Državni se odnosi brzo pogoršaju kada netko od njih izgubi vlast. Oni su braća i po korupciji, a vidimo da Vučić i sada, uoči izbora, priskače u pomoć jer Orbánu nakon 16 godina vladavine nije lako sići s vlasti“, kaže Popov.

Odnosi Mađarske i Srbije dugo nisu bili osobito dobri, ponajprije zbog pitanja mađarske manjine u Srbiji, no to se mijenja dolaskom Srpske napredne stranke (SNS) na vlast, upozorava Duško Lopandić, predsjednik Foruma za međunarodne odnose.

„Vlast SNS-a je u slučaju Mađarske, tako reći, progutala elemente povijesnog revanšizma koji postoje u mađarskoj politici i to tolerirala. Zauzvrat su dobili potporu mađarske stranke u Srbiji, a kasnije su se razvile i poslovne veze. Mađarska je tako stekla prevelik utjecaj u Srbiji, prije svega kroz gospodarstvo, ponajviše u bankarskom i energetskom sektoru“, ocjenjuje Lopandić za DW.

Snažan psihološki udarac

Prema prognozama, ozbiljne izglede za pobjedu ima Orbánov protivnik Péter Magyar. Njegova eventualna pobjeda imala bi posljedice i za politiku u Srbiji.

To bi značilo gubitak važnog međunarodnog saveznika za Vučića, smatra Popov, dodajući da bi se to odrazilo i na Savez vojvođanskih Mađara (SVM), koji je u koaliciji sa SNS-om.

„Pitanje je kako će se ponašati ako u Budimpešti dođe druga vlast. Uz to, bio bi to i snažan psihološki udarac jer bi pokazao da i dugotrajne autoritarne vladavine imaju svoj kraj“, ističe Popov.

Viktor Orbán do sada je bio svojevrsni jamac mogućeg veta u slučaju pooštravanja stava EU prema režimu Aleksandra Vučića. Njegov izborni poraz bio bi ozbiljan udarac za Vučića, smatra Lopandić.

„Ne može se isključiti oštriji pristup EU, s obzirom na drastičan porast nasilja, korupcije i represije u Srbiji. Orbánov poraz možda ne bi bio presudan, ali bi svakako oslabio Vučićevu međunarodnu poziciju, a djelomično i njegovu snagu unutar Srbije“, navodi Lopandić.

Prijatelji samo iz vlastite koristi

Ako Orbán ostane na vlasti, dvojac će vjerojatno nastaviti suradnju kao i dosad, no Popov upozorava da je riječ o krhkom partnerstvu koje se temelji na osobnim odnosima.

„Primjer je odnos Vučića i Edija Rame. Rama je u jednom trenutku rekao da je inicijativa Otvoreni Balkan odradila svoje, nakon četiri godine bliskog partnerstva. Slično će i Orbán procjenjivati isplati li mu se ostati blizak Vučiću“, kaže Popov.

Lopandić dodaje da bi u slučaju Orbánove pobjede Vučić „možda mogao razmotriti raspisivanje izvanrednih izbora već u lipnju“.

„No presudna će biti procjena unutarnje situacije u Srbiji. Vidimo i neuobičajene pojave, poput raspada desnih skupina u parlamentu, što je jedan od mehanizama kojima vlast pred izbore nastoji dodatno rascjepkati oporbu i privući dio njezinih birača“, ističe Lopandić.

Dva lidera – dva sustava

Iako se često povlače paralele između Srbije i Mađarske, sugovornici upozoravaju da se odnos Vučića i Orbána ne može svesti samo na osobne veze. Mađarska, kao članica EU, ipak zadržava određene demokratske standarde, dok je Srbija, kako ocjenjuju, gotovo potonula u političku i pravnu anarhiju.

Izjave predsjednika Ustavnog suda Srbije Vladana Petrova da će „razmisliti hoće li se nekim predmetima baviti ili neće“, kao i da je „neke teške predmete stavio u ladicu“, to dodatno potvrđuju.

„Razlike su očite. Vučić je već prešao sve crvene linije i ne znam koliko bi ostatak EU tolerirao slične poteze kad bi Orbán ostao na vlasti“, upozorava Popov, dodajući da veza Vučić–Orbán već sada negativno utječe i na druge europske zemlje i regiju.

Kratki "skandal" sa plinovodom

Za Duška Lopandića sama činjenica da je oporbena stranka Tisa nastala iz disidentskog krila Orbánova Fidesza predstavlja „nezamislivu situaciju u Srbiji“.

„U Srbiji se izbori više teško mogu nazvati izborima, a kamoli poštenima i pravednima. Zemlja je postala poligon za djelovanje stranih obavještajnih službi, uključujući ruske, čime se Vučić čak i hvali. Tu se pojavljuje i miješanje u mađarske izbore te priča o migrantima i eksplozivu kod plinovoda. No za režim u Srbiji ta je tema trajala svega 24 sata i potom je nestala“, zaključuje Lopandić za DW.