U malom mađarskom selu Felcsút, skromna kućica Viktora Orbána trebala bi simbolizirati njegovu povezanost s narodom, no uoči izbora koji bi mogli uzdrmati njegovu dugogodišnju vlast sve više dolazi u fokus raskorak između te slike i stvarnosti obilježene optužbama za korupciju, ekonomskim problemima i padom potpore birača.

U mađarskom selu Felcsút, četrdesetak minuta vožnje od Budimpešte, nalazi se jedan od najupečatljivijih simbola vlasti Viktora Orbána. S jedne strane ulice stoji skromna, bijelo okrečena seoska kuća koja treba potvrditi njegovu sliku čovjeka iz naroda, sina poslovođe komunističkog poljoprivrednog dobra. S druge strane uzdiže se Pancho Arena, stadion s 3800 mjesta u selu koje ima oko 1700 stanovnika. Upravo u tom spoju skromnosti i demonstracije moći mnogi vide bit Orbánova političkog projekta, navodi Jamie Dettmer u velikoj reportaži za Politico.

Felcsút nije tek mjesto premijerova odrastanja. Za njegove kritičare to je ogledni primjer načina na koji je tijekom posljednjih 16 godina spojio sport, politiku, gospodarstvo i osobnu mrežu lojalnosti. Nogomet u toj priči nije samo hobi ni simbol nacionalnog ponosa, nego i važan alat političkog utjecaja.

Orbán je godinama gradio imidž političara koji razumije obične ljude i ne zaboravlja svoje korijene. No istodobno se nedaleko od njegove skromne seoske kuće nalazi veliko obiteljsko imanje povezano s njegovim ocem, što dodatno hrani optužbe da je taj pažljivo njegovan imidž tek politička kulisa.

Uoči izbora zakazanih za 12. travnja, Orbán se prvi put nakon dolaska na vlast 2010. suočava s ozbiljnom prijetnjom. U anketama zaostaje za Péterom Magyarom, bivšim čovjekom iz Fidesza koji je postao najjači oporbeni izazivač. Magyar svoju kampanju temelji na svakodnevnim problemima građana – visokim cijenama, slabom stanju bolnica, zapuštenoj infrastrukturi i korupciji – optužujući pritom vladajući krug da se bogatio dok je većina stanovništva osiromašila.

Tu poruku sažima i stav 76-godišnje trgovkinje Júlie iz Nyíregyháze, koja upozorava na iseljavanje i gospodarsko zaostajanje zemlje.

‘Moj glavni kriterij je da moja djeca i unuci mogu ostati ovdje. I da mogu zarađivati za život, a mislim da se to neće dogoditi ako se stvari ne promijene. Mi smo druga najsiromašnija zemlja u Europi! Zaostajemo’, rekla je.

Nogomet kao ogledalo Orbanove vlasti

Upravo je nogomet jedno od područja na kojem se, tvrde Orbánovi kritičari, najbolje vidi kako funkcionira taj sustav. Pancho Arena, stadion kluba Puskás Akademija koji je Orbán osnovao 2007., već je godinama simbol političkog prestiža. Iako nije građen izravno državnim novcem, financiran je kroz sustav poreznih olakšica i potpora od kojeg su korist imale tvrtke bliske vlasti. Taj model, poznat kao TAO, prema procjenama je u sport usmjerio goleme iznose, pri čemu je nogomet bio među najvećim dobitnicima.

Kritičari tvrde da je taj sustav netransparentan i da je poslužio za bogaćenje poslovnih partnera i političkih saveznika. Posebno se ističe primjer Lörinca Mészárosa, Orbánova prijatelja iz djetinjstva i nekadašnjeg lokalnog obrtnika, koji je s vremenom postao jedan od najbogatijih ljudi u Mađarskoj, a i glavni sponzor našeg NK Osijeka. Njegovo ime često se spominje kao simbol naglog uspona ljudi iz Orbánova kruga.

Na povezanost sporta i političke lojalnosti upozorava i oporbeni zastupnik Márton Tompos.

‘Nogomet i sport korisni su za nagrađivanje piramidalne mreže klijenata koju je Fidesz izgradio, za bogaćenje prijatelja, poslovnih kronista i drugih, te za održavanje njihove lojalnosti’, rekao je.

Za oporbu, sport u Mađarskoj nije samo područje javnih ulaganja nego dio šireg sustava političke kontrole. Tvrde da su sportski savezi, klubovi i navijačke strukture često povezani s ljudima bliskima Fideszu te da se nogomet koristi i za političku promociju. U tom kontekstu Pancho Arena nije samo stadion, nego i spomenik jednom modelu vladanja.

Na sličan način govori i politički novinar Pál Dániel Rényi, koji smatra da je Orbán još ranije prepoznao političku snagu nogometa.

‘Privukli su ga spoj nogometa i politike te politička instrumentalizacija igre’, rekao je Rényi, povlačeći paralelu između Orbána i Silvija Berlusconija.

Orbánova osobna vezanost uz nogomet dodatno pojačava simboliku. Još od djetinjstva bio je opsjednut pričama o slavnoj mađarskoj reprezentaciji iz 1950-ih, a sanjao je i profesionalnu igračku karijeru. Taj odnos prema nogometu zadržao je i kao političar, pretvorivši sport u važan dio vlastitog identiteta i političkog nastupa.

Kruha i igara

No ono što mu je dugo pomagalo, sada se sve više okreće protiv njega. U vrijeme gospodarskog rasta mnogi su birači bili spremni prijeći preko golemih ulaganja u stadione i nogometnu infrastrukturu. Danas, kada Mađarsku muče gospodarsko usporavanje, visoke cijene i pad životnog standarda, takva ulaganja sve češće postaju predmet političkog nezadovoljstva.

Na to upozorava i nogometni komentator Kele János, koji kaže da je promjena raspoloženja vidljiva.

‘Dok je gospodarstvo išlo bolje, većina bi slegnula ramenima i rekla: “Troši puno na nogomet, ali voli nogomet”. No sada, kad ljudi jedva spajaju kraj s krajem i kada naše gospodarstvo slabi, to je postalo ozbiljno političko pitanje i počelo se povezivati s korupcijom’, rekao je.

Zato Felcsút danas nije samo selo iz kojeg je potekao Viktor Orbán. Postao je simbol njegove vlasti – sustava koji je, prema riječima kritičara, spojio nacionalni identitet, sport, javni novac i političku lojalnost u jednu čvrsto povezanu mrežu. Uoči izbora ostaje otvoreno pitanje hoće li upravo taj model, koji mu je godinama donosio snagu, sada postati jedan od razloga njegovog pada.