Kad je prije tačno 20 godina izašla Gomorrah, knjiga koja razotkriva talijansku mafijašku organizaciju Camorru, smjesta je postala bestseller, diljem svijeta prodano je 12 milijuna primjeraka, a po njoj je snimljen film i kasnije TV serija.

No knjiga je, očekivano, silno razjarila šefove Camorre koji autoru knjige, istraživačkom novinaru Robertu Savianu, nikako ne mogu oprostiti. Pa kakav je onda bio Savianov život proteklih 20 godina? To možda najbolje oslikava rečenica koju je izrekao u intervjuu koji je preko Zooma dao britanskom Telegraphu.

‘Ljutit sam što me nisu ubili. Ali iznad svega sam ljut na sebe što sam se doveo u ovu situaciju‘, kaže Saviano koji je nakon objavljivanja knjige bio prisiljen ući u program zaštite i već dva desetljeća živi konstantno se skrivajući.

Saviano, danas 46-godišnjak, ima 24-satnu policijsku zaštitu i stalno se seli iz grada u grad prije nego što mafija sazna gdje se nalazi.

Saviano, danas 46-godišnjak, ima 24-satnu policijsku zaštitu i stalno se seli iz grada u grad prije nego što mafija sazna gdje se nalazi.

‘Spavam u policijskim barakama ili hotelskim sobama, rijetko više od nekoliko noći zaredom‘, kaže Saviano. Sobe u kojima boravi obično su male i tamne, a da bi se opustio koristi anksiolitike.

‘Stvari koje drugi uzimaju zdravo za gotovo – poput šetnje ili odlaska na pivo s prijateljima – meni su uskraćene‘, kaže Saviano i dodaje kako mu najteže pada što ne može ići na utakmice omiljenog nogometnog kluba SSC Napoli.

‘Imam neku vrstu polu-života – nisam ni potpuno živ ni mrtav. Camorra vjerojatno smatra da je najgora kazna za mene to što nisam ubijen, nego što živim ovu strašnu polu-egzistenciju. Često pomislim: molim vas, samo me ubijte ili mi dopustite da živim kao slobodan čovjek‘, kaže Saviano.

Bijes mafije i politike

No kao da mu prijetnje talijanske mafije nisu bile dovoljne, sada je na sebe navukao i bijes talijanske premijerke. Naime, Giorgia Meloni ga je optužila da profitira na antimafijaškom narativu, a on je nju optužio za autoritarnost. Čak ju je jednom nazvao pogrdnim izrazom zbog njezine politike prema spašavanju migranata u Sredozemlju, nakon čega ga je ona tužila za klevetu.

Godine 2023. sud u Rimu presudio je u njezinu korist, a Saviano je dobio uvjetnu kaznu i globu od 1.000 eura. Osim Meloni, na Saviana pik ima i potpredsjednik talijanske vlade Matteo Salvini koji mu čak povremeno javno prijeti ukidanjem zaštite.

Saviano takvo ponašanje ne smatra ni normalnim ni pristojnim, ali se ne uzbuđuje previše jer smatra da su već mogli djelovati da su htjeli. Također, Saviano smatra da prava moć u Italiji uopće ne leži u rukama vlade - već mafije. Naime, organizacije poput Camorre i ‘Ndranghete ne sudjeluju samo u kriminalu nego i u ‘uglednim‘ industrijama – od farmacije do mode.

S obzirom na sve probleme koje sada ima, Saviano žali što je knjigu Gomorrah uopće napisao.

‘Apsolutno. To je bila mladenačka glupost. Vjerovao sam da mogu promijeniti društvo. Vodila me i ambicija i užitak što me ljudi čitaju. No jedino što sam učinio jest da sam se izložio. Nije vrijedilo patnje. Da mogu vratiti vrijeme, napisao bih drugu knjigu. Možda neku komediju. Ili bih barem u knjizi sva imena promijenio u izmišljena‘, kaže pisac.

Prijatelj koji ga dobro razumije

Saviano, naravno, nije oženjen i nema djece. To je u njegovoj situaciji gotovo nemoguće, a jedine kontakte koje redovito održava su oni s tjelohraniteljima. No i oni se često mijenjaju pa ni s njima ne može uspostaviti neki dublji odnos.

Ipak ima jednog prijatelja koji jako dobro razumije njegovu situaciju - kolegu pisca Salmana Rushdieja, koji se godinama skrivao nakon fetve ajatolaha Homeinija.

Saviano i Rushdie upoznali su se 2008. u Stockholmu i danas su prijatelji.

‘Povremeno se viđamo. Uvijek zavidim njegovom humoru i ljubavi prema životu, čak i nakon pokušaja atentata‘, kaže Saviano.

Prijetnje talijanske mafije silno su utjecale i na život Savianove obitelji. Njegovi roditelji žive odvojeno i daleko od Napulja radi sigurnosti, a njega rijetko viđaju.

Posebnu krivnju, kaže, osjeća zbog svoje pokojne tete Silvane koja je umrla 2025. godina, prije čega je bila prisiljena živjeti u gradu koji nije njezin i daleko od onih koje voli.

Saviano je jedno vrijeme pokušao živjeti u SAD-u, no tamo su ga stalno prepoznavali na ulici, tako da se ubrzo opet vratio u Italiju pod policijsku zaštitu. U domovini uživa u rijetkim zadovoljstvima: cigari, hrani (mozzarella od bivoljeg mlijeka i napuljski kruh), te povremenim televizijskim nastupima.

Smatra kako se nikada neće otarasiti mafije. No ono što mu mafija ipak nije mogla oduzeti jeste pisanje.

Njegova knjiga Shout It Out! pokušava potaknuti građane da se suprotstave nepravdi, ali i ona otkriva njegov pesimizam. U njoj se bavi povijesnim primjerima – od filozofkinje Hypatie do nacističkog propagandista Josephe Goebbelse, od Giordana Bruna do radijskog promicatelja genocida u Ruandi Kantana Habimanaa.

Napisao je i knjigu ‘Zero Zero Zero‘ koja se bavi trgovinom drogom kojoj je, smatra Saviano, silno pomogla pojava kriptovaluta jer olakšavaju skrivanje novca.

‘Kriminalne organizacije imaju toliko novca da nijedan političar ne zna kako ih zaustaviti‘, kaže Saviano.

Što se života tiče, kaže da bi volio opet pokušati nestati, kao onda kad je otišao u SAD, ali ovaj put to želi napraviti kako spada.

‘Želim ponovno otići, ali ovaj put na pravi način. San mi je otići negdje i potpuno promijeniti život. Problem je što, ako prestanem pričati svoju priču, moji protivnici su pobijedili‘, kaže Saviano.