Slikar Jovan Bijelić (1886. - 1964.) porijeklom iz okoline Bosanskog Petrovca stvarao je između dva svjetska rata, studirao u Sarajevu i Krakovu, boravio u Parizu (1913 -1914.) i Pragu (1915.), a u Beogradu živio od 1919. godine gdje je i umro. Najviše je slikao portrete, pejzaže, mrtvu prirodu i kompozicije.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Pokretno dobro - Zbirka umjetničkih djela i ličnih predmeta Jovana  Bijelića proglašena je 2009. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a čuva se u slikarevom rodnom gradu. Sastoji se od 20 umjetničkih djela akademskog slikara Jovana Bijelića, četiri slike drugih autora i zbirci ličnih predmeta.

Za Bijelića je domovina Bosna i Hercegovina bila vječita inspiracija, uvijek je nosio sa sobom. Za sebe je govorio da je slikar ove države te je napisao 'ja izvan toga nisam ništa i ja izvan toga ne mogu ništa naći ni postići'.

Dalibor Belančić iz Subotice (Srbija), potomak je (po majčinoj liniji) slikara Jovana Bijelića, a u razgovoru za Fenu evocira uspomene na slavnog pretka. Prisjeća se detalja što ih je saznao od svoje majke i njene sestre te kaže da je Jovan Bijelić bio sin građevinskog preduzimača, a (po želji oca) trebalo je da postane sveštenik.

- Zbog umjetničkih sposobnosti dobio je od austrougarskih prosvjetnih vlasti stipendiju za studije u Parizu, Pragu i Krakovu - prepričava Belančić.

Jovan Bijelić bio je oženjen Sofijom (poljskom učiteljicom), a njegova prva služba bila je u gimnaziji u Bihaću, potom u Beogradu (od 1919.) gdje je (do penzije 1945. godine) radio kao scenograf Narodnog univerziteta.

- Živio je skromno. Supruga ga je napustila, ostavila sa djecom o kojoj je nježno brinuo. Kćerku je zvao mala balerina, a sina nestaško. Godine 1956. oslijepio je. Operiran je u Ljubljani, progledao je na jedno oko i ponovo slikao. Drugu suprugu (Ljubicu) sreo je 1923. godine. Ta studentica umjetnosti bila mu je oslonac. Iza sebe je ostavio više od tri hiljade slika i neobjavljene pripovijetke koje su pozdravili Petar Kočić i Isidora Sekulić. Njegovi učenici su Jurica Ribar, dr Pavle Vasić, akademik Peđa Milosavljević, Đorđe Popović, Danica Antić, Miomir Denić, Nikola Graovac i drugi - navodi Belančić.

Kćerka Jovana Bijelića, Dubravka bila je studentica medicine i sportašica (plivačica). Sin Severin (1921. - 1972.) bio je plivač, prvak države i Balkana, kasnije glumac. Imao je blagorodnu prirodu oca, umro je od srca. Severinov sin Pavle bio je student romanistike, a kćerka Dubravka plivačica i studentica primenjenih umetnosti u Beogradu.

Dubravku, kćerku Jovana Bijelića rat je zatekao na funkciji sekretara rejonskog komiteta SKOJ-a, streljana je 1944. godine na Banjici. Od bola slomljena, ubrzo joj je preminula i njena majka Sofija. Ni Jovan je nije prebolio pa je djevojčicu Gordanu iz susjedstva prozvao svojom unukom - kaže Belančić.

Dalibor ističe da su u lozi Bijelića uglavnom umjetnici (tu je kaže i glumac Miroslav Bijelić) te dodaje da je i on naslijedio talent za slikanje. Sudjelovao je, kaže, i na Međunarodnoj izložbi ručnih radova i kolekcionara (MIRK) u kategoriji slikarstva.

- Tradicija se nastavlja, ja sam naslijedio talent za slikanje. Ranije sam svirao harmoniku, najviše volim sevdalinke. Moj sin trenira plivanje, a završio je medicinsku školu - kaže Belančić. Dodaje da, iako teško zbog redovnih obaveza, ipak pronađe vremena za umjetnost. Tako su zidovi kuće u Subotici ispunjeni Daliborovim brojnim radovima, a jedna od slika je porter njegove supruge Gabrijele. Na mnogim djelima još radi.   

U razgovoru za Fenu Belančić ponovno priča o slavnom pretku te podsjeća da je prva samostalna izložba Jovana Bijelića upriličena u Sarajevu 1917., druga u Zagrebu 1919. godine. Izlagao je potom u Beogradu, Ljubljani i Bihaću.

- U izložbenoj postavi muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću je 18 djela Jovana Bijelića, a zbirka slika je i u Spomen muzeju Jovan Bijelić u Bosanskom Petrovcu - kaže Belančić. 

Za direktoricu JU 'Centar za kulturu i obrazovanje' Bosanski Petrovac, u čijoj je djelatnosti i Spomen-muzej 'Jovan Bijelić', Dušicu Ćulibrk iznimna je čast i zadovoljstvo što se rodni kraj Jovana Bijelića ponovo povezuje sa njegovim nasljednicima. Podatak o talentiranom potomku u Srbiji koji nastavlja porodičnu tradiciju slikanja najljepši je dokaz da "Bijelićeva linija", snažna i nepokolebljiva, i dalje živi i inspiriše nove generacije.

- Bosanski Petrovac s ponosom baštini naslijeđe svoje "petrovačke četvorke": Jovana Bijelića, Skendera Kulenovića, Ahmeta Hromadžića i Mersada Berbera. Oni su za nas jedna porodica, četiri umjetnička stuba koja su iz našeg malog mjesta pokorila svijet. Naša je misija da taj plamen održimo živim kroz stalne postavke, edukaciju i manifestacije koje slave njihovu nemjerljivu vrijednost - kazala je u razgovoru za Fenu.

Spomenula je važan citat iz teksta još jednog petrovačkog velikana, Miše Marića, koji na najbolji način oslikava ono o čemu govore i šta nastoje prenijeti na mlađe generacije: "Da bi se upisao u vječnu listu donatora umjetnosti ozbiljnom i dostojanstvenom gradu dovoljno je da rodi jednog. Bosanski Petrovac je rodio četvoricu. Jovan, Skender, Ahmet i Mersad jedna su petrovačka porodica čije su sudbine neraskidivo vezane i govore podjednako o njima i gradu koji ih je rodio“.

Inspiracija Bosnom 

Ćulibrk priča da je Bijelićev put od rodnog Revenika, preko Krakova i Pariza, do Beograda uvijek bio obilježen bosanskim motivima. Njegov ekspresionizam, snaga boje i "sočna slika" neraskidivo su vezani za pejzaže Bosne, koje je slikao čak i kad je počeo gubiti vid.

Spomen-muzej Jovana Bijelića riznica je nacionalnog blaga, a predstavlja modernu oazu kulture smještenu u autentičnom objektu s kraja XIX vijeka.

- Ponosni smo na činjenicu da je Zbirka umjetničkih djela i ličnih predmeta Jovana Bijelića proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, to potvrđuje njenu vrhunsku umjetničku i estetsku vrijednost - naglasila je.

'Centar za kulturu i obrazovanje' Bosanski Petrovac čuva remek-djela u stalnoj postavci.

- Naš fundus čuva 20 reprezentativnih djela Jovana Bijelića, koja prate njegov fascinantan razvojni put. Posebno izdvajamo monumentalni 'Portret Vere Milenković' (1928), gdje dominira njegov čuveni "sočni" namaz boje, zatim pejzaže poput 'Kule s konacima' i 'Sela u Bosni' te kasniju fazu oličenu u apstraktnim 'Crvenim maglama' i 'Plitvicama'. Ta djela su svjedočanstvo o umjetniku koji je, uprkos svjetskim putovanjima, na platno najvjernije prenosio unutrašnju svjetlost i kolorit zavičaja - istaknula je.

Osim slika, posjetioci mogu zakoračiti i u Bijelićev svakodnevni život, intimni svijet umjetnika. Čuvaju njegovu originalnu paletu sa kistovima, radni sto, dragocjene rezbarene peškune iz XIX vijeka te unikatni vuneni ćilim rađen tehnikom klečanja. Tu je i njegov bakarni servis za kafu, koji uz radio-prijemnik "Tesla 57B", stvara atmosferu topline i tradicije iz koje je Bijelić crpio snagu.

'Dani petrovačkih velikana' - Umjetnost koja diše sa gradom

- Sjećanje na naše velikane kod nas nije statično, dio je svakodnevice. Kroz manifestaciju 'Dani petrovačkih velikana', JU 'Centar za kulturu i obrazovanje' Bosanski Petrovac u čijoj je djelatnosti i Spomen-muzej 'Jovan Bijelić' direktno povezuje djecu i omladinu sa tradicijom - priča ona.

Tako svake godine oko pedeset mališana osnovnoškolskog uzrasta stvara svoja prva djela, upravo pod krovom tamošnjeg Doma kulture, učeći o bojama Jovana Bijelića i potezima Mersada Berbera. Njihovi radovi nastaju u različitim tehnikama, a krunišu velikom godišnjom izložbom.

Već duže od dvije decenije održavaju i prestižnu manifestaciju 'Dani Skendera Kulenovića', dok kroz 'Noć u muzeju' i koncerte klasične muzike u samom izložbenom prostoru, približavaju muzejsku umjetnost svakom građaninu.

Budućnost i novi horizonti

- Naša vizija za 2026. godinu i dalje je usmjerena na inovacije. Uz modernizaciju prostora i postojećeg videonadzora i alarmnih sistema vrhunske zaštite, planiramo uključivanje mladih kroz volonterski angažman Omladinske novinske asocijacije BiH. Naš cilj je da Muzej postane interaktivna tačka susreta, gdje će se Bijelićeva inspiracija Bosnom susresti sa modernim tumačenjima novih generacija - naglasila je.

Kako ističe Ćulibrk, Jovan Bijelić je postavio Bosanski Petrovac na mapu svjetske umjetnosti. Danas, sa velikim entuzijazmom i poštovanjem, čuvaju taj identitet kao javno dobro koje pripada svima koji vole istinsku umjetnost.

- Iako se suočavamo sa administrativnim izazovima i nedostatkom stručnog kustosa, naša vrata su uvijek otvorena. Uz podršku osnivača (Opštinsko vijeće Bosanski Petrovac) i entuzijazma rukovodstva, kontinuirano radimo na zaštiti objekta - tim riječima direktorica JU 'Centar za kulturu i obrazovanje' Bosanski Petrovac Dušica Ćulibrk završava priču o Jovanu Bijeliću, velikanu koji za života nije zaboravio svoje korijene.

Općina Bosanski Petrovac dodijelila je 2014. godine posthumno javno priznanje počasni građanin Jovanu Bijeliću, u povodu 25. maja Dana te općine zbog predstavljanja te lokalne zajednice, opštine u Bosni i Hercegovini, bivšoj SFRJ  i šire kao i zbog izuzetnog doprinosa u likovnoj umjetnosti u periodu između dva svjetska rata. U Bosanskom Petrovcu imaju i ulicu koja je nazvana po Jovanu Bijeliću.