Američka pomorska blokada Hormuškog tjesnaca, koju je predsjednik SAD-a Donald Trump kratko nakon propalih pregovora s Iranom u Islamabadu proteklog vikenda najavio, stupila je na snagu u ponedjeljak.

Sjedinjene Američke Države poručile su da će svojom ratnom mornaricom blokirati isplovljavanje i uplovljavanje brodova u iranske luke. Taj korak, koji je uslijedio nakon što je Iran blokirao taj uski pomorski prolaz kao odgovor na američko-izraelske napade koji su započeli 28. veljače ove godine, uzdrmao je krhko dvotjedno primirje i prouzročio daljnji rast cijena nafte.

Blokada iranskih brodova i nafte također će se jako osjetiti u Kini, najvećem kupcu iranske nafte, piše Deutsche Welle.

Šta je Kina kazala o američkoj pomorskoj blokadi Hormuškog tjesnaca?

Na konferenciji za medije ovoga utorka (14. 4. 2026.) iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova poručeno je da je ovaj korak SAD-a „opasan i neodgovoran”, upozoravajući ujedno da bi ta blokada mogla „samo pogoršati konfrontaciju, dovesti do eskalacije napetosti i potkopati krhko primirje”.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u ponedjeljak je za vrijeme sastanka s diplomatskim gostima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kazao da blokada Hormuškog tjesnaca „ne služi zajedničkim interesima međunarodne zajednice”.

Taj strateški morski pojas, koji je žila kucavica za energetski izvoz Bliskog istoka, inače pokriva oko 20 posto globalne opskrbe naftom. Trump je na svojoj društvenoj mreži Truth Social u nedjelju napisao da će druge zemlje „biti uključene u ovu blokadu”, bez da je konkretno naveo na koje se zemlje odnosi njegova izjava.

Kineski državni mediji prenijeli su da je Washington „poremetio logiku problema time što je upleo još zemalja u taj sukob, jer je temeljni uzrok blokade Hormuškog tjesnaca američko-izraelska vojna operacija protiv Irana”. Te poruke u skladu su s izjavom glasnogovornika kineskog Ministarstva vanjskih poslova, Guoa Jiakuna, koji je na redovitoj press konferenciji u ponedjeljak kazao kako aktualne smetnje u prolazu brodova kroz Hormuški tjesnac potječu od sukoba s Iranom i da je rješenje samo neposredno primirje. Kineski državni mediji korak Washingtona također su opisali kao „blokadu koja je reakcija na blokadu”. Kako, dakle, Kina interpretira američku blokadu – i na koga Washington time doista nastoji vršiti pritisak?

Pritisak na Kinu da djeluje

U intervjuu s Deutsche Welleom Zhang Lun, profesor na sveučilištu CY Cergy-Paris, američku blokadu opisao je kao „uzvraćanje istom mjerom”. On je također istaknuo kako se ovim korakom Washington želi „Kinu prisiliti da stupi na scenu”. Zhang je pojasnio da bi Bijela kuća mogla pronaći izlaz iz ovog konflikta i sačuvati obraz ukoliko Washington bude mogao navesti Peking na to da izvrši pritisak na Teheran i prihvati američke uvjete. Time bi, ističe Zhang dalje, Kina – ukoliko bude uspjela u tome – imala adut u rukavu pri budućim pregovorima, poput onih oko Tajvana.

Kako god bilo, Zhang ne vjeruje da će Kina izravno intervenirati u rat na Bliskom istoku. I kad bi iranska blokada Hormuškog tjesnaca utjecala na kineske interese, najviši strateški prioritet Pekinga ostaje očuvanje balansa održavanjem stabilnih odnosa sa svim stranama uključenima u ovaj konflikt.

Narativ Kine: „Častan izlazak” i „insceniranje pobjede”

Kineski državni mediji za to vrijeme američku blokadu predstavljaju kao „hegemonijalnu logiku” prema kojoj se SAD oslanja na silu kad ne uspiju pregovori. Prema tom shvaćanju, Washington mobilizira vojne trupe na Bliskom istoku s ciljem pripreme za eskalaciju rata – kako za vrijeme pregovora prije izbijanja konflikta, tako i za vrijeme aktualne, od strane Pakistana posredovane, runde pregovora.

Kineska medijska analiza Sjedinjene Američke Države predstavlja kao stranu u ovom konfliktu koja „teži časnom izlasku” oslanjajući se pritom čak na „insceniranje pobjede” i tvrdeći da su postignuti ciljevi u Iranu, uključujući smjenu režima i uspješne napade. Dalje kineski državni mediji opisuju Hormuški tjesnac kao „fatalnu slabu točku”: neuspjeh u Iranu, u kombinaciji s gubitkom kontrola nad tjesnacem, rastućim cijenama nafte i inflacijom, mogao bi imati izravne posljedice za Trumpovu administraciju na međuizborima u studenom ove godine.

Riskantna igra

Službeni kineski narativ iransku blokadu Hormuškog tjesnaca predstavlja kao dokaz da je Teheran „izmanevrirao” Sjedinjene Američke Države i Izrael. S iranskog gledišta, okretanje Washingtona od postavljanja ultimatuma na povratak pregovaračkom stolu dokaz je ustrajnosti da se odupre američkom vojnom pritisku.

Odluka SAD-a da blokira iranske luke u međuvremenu se u Kini promatra kao pokušaj kompenzacije nedovoljne pregovaračke moći nakon ranijih vojnih akcija koje nisu uspjele dovesti do promjene režima, a što je Trump istaknuo kao jedan od glavnih ciljeva u prvim danima rata.

Argument za blokiranje pristupa tjesnacu jest da bi to moglo lišiti Teheran ključnih prihoda, čime bi se oslabila njegova pregovaračka pozicija i prisilio Iran da pristane na dogovor s Washingtonom.

Kineski državni mediji američku blokadu često opisuju kao „igru”, tvrdeći da, iako se Washington nada probiti zastoj maksimalnim pritiskom, iranske raketne sposobnosti mogle bi potaknuti daljnju eskalaciju. Budući da su obje strane već u stanju vojne pripravnosti, neuspjeh pregovora znatno bi povećao rizik od većeg sukoba.

Dugoročni pritisak na kinesku energetsku sigurnost

Zhang je u razgovoru za DW kazao da je, pored stajanja na izraelsku stranu, dugoročnih američko-iranskih tenzija i brige zbog iranskog nuklearnog programa, jedan od daljnjih ključnih faktora američki viši cilj kontroliranja globalnih energetskih resursa – a što je Trump opetovano naglašavao.

U tom kontekstu, argumentira Zhang, postoji dimenzija „šireg strateškog pritiska” na Kinu. Sjedinjene Američke Države već su pojačale svoju kontrolu u Venezueli, a ako i Iran potpadne pod američki utjecaj, i ako Washington jače uključi Rusiju – po mogućnosti kroz ustupke po pitanju Ukrajine – to bi moglo znatno ograničiti pristup Kine naftnim resursima. Jer, iako se Kina aktualno trudi ubrzati energetsku tranziciju, nafta ostaje odlučujući resurs.

Kao najveći kupac i ključni partner Irana po pitanju nafte, Kina je navodno stupila u kontakt s iranskim dužnosnicima za vrijeme prošlotjednog primirja i pozvala Teheran da pristane na uvjete iznesene u pregovorima koje je posredovao Pakistan. Ipak, ostaje nejasno bi li Kina u bilo kojim budućim pregovorima javno preuzela ulogu jamca.

Isporučuje li Kina Teheranu oružje?

Američke tajne službe, prema izvještavanju CNN-a, tvrde da je Kina već isporučila ili se priprema za isporuku oružja Iranu. Trump je upozorio da bi se Peking mogao suočiti s „nevjerojatnim” novim carinama koje bi se popele do 50 posto, ako ponudi vojnu podršku Teheranu. Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova te je optužbe u ponedjeljak odbacilo kao „neutemeljene klevete”, prenosi Deutsche Welle.

Hu Xijin, poznati kineski novinar, na kineskom portalu Phoenix.com objavio je komentar u kojemu ističe da su takve tvrdnje „preventivne mjere” s ciljem kočenja Kine te je dodao da Peking i dalje ima „dosta aduta u rukavu”.

Analitičar Zhang također ističe da Kina ima dodatna sredstva, uključujući izvoz rijetkih zemnih metala. „Ukoliko Sjedinjene Američke Države iskoriste Hormuški tjesnac kao oružje”, naglasio je Zhang, „onda bi i Kina mogla kao oružje koristiti rijetke zemne metale.”