Europske zemlje pripremaju plan obrane kontinenta u slučaju da Donald Trump doista povuče Sjedinjene Države iz NATO-a, ekskluzivno saznaje The Wall Street Journal. Ideja se prvi put pojavila u neformalnim razgovorima prošle godine, a pravi zamah je uhvatila nakon što ju je navodno prihvatila i Njemačka.

Berlin je tradicionalno zazirao od pristupa "uradi sam", ističući transatlantsko partnerstvo kao temelj globalne sigurnosti i stabilnosti. No, dolaskom kancelara Friedricha Merza došlo je do zaokreta. Iako je u javnosti uglavnom bio suzdržan prema Trumpu, odnosi su se ozbiljno pogoršali nakon Trumpova pritiska na europske članice NATO-a da sudjeluju u osiguravanju plovidbe kroz Hormuški tjesnac.

Merz je tada poručio da Njemačka nije započela taj sukob, da nije bila konzultirana i da nema namjeru vojno sudjelovati u ratu protiv Irana. Razlog Merzova obrata mogao bi se kriti u rastu cijena nafte, koji ozbiljno pogađa ekonomiju i koči njezin oporavak. Merz je, podsjetimo, tijekom predizborne kampanje obećao da će oživjeti posrnulo njemačko gospodarstvo. Ipak, ne može previše otvoreno kritizirati Trumpa jer time riskira da SAD u potpunosti obustavi pomoć Ukrajini.

Prema pisanju WSJ-a, tzv. europski NATO temelji se na postojećim vojnim kapacitetima Saveza, ali s većom ulogom europskih država u zapovjednim strukturama te postupnim nadomještanjem američkih resursa. Plan nije zamišljen kao konkurencija postojećem NATO-u, već kao sigurnosna mreža u slučaju američkog povlačenja. 

Cilj je zadržati Rusiju dalje od granica EU, pobrinuti se da NATO nastavi funkcionirati i u kriznim situacijama te osigurati da Europa ima uvjerljiv nuklearni štit čak i ako Washington smanji svoju prisutnost na kontinentu. No, izazovi su golemi. NATO je desetljećima građen oko američkog vodstva, od logistike i obavještajnog sustava do najviših zapovjednih funkcija.

Njemački zaokret potaknuo je širi konsenzus među saveznicima, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Poljsku, nordijske zemlje i Kanadu. Plan se razvija kao "koalicija voljnih" unutar NATO-a. "Poduzimamo mjere opreza i vodimo neformalne razgovore", izjavila je švedska veleposlanica u Berlinu Veronika Wand-Danielsson.

U praksi, to znači rješavanje konkretnih pitanja: tko bi vodio protuzračnu i proturaketnu obranu, kako organizirati logistiku i vojne koridore prema istoku Europe te kako nadomjestiti američko zapovjedništvo u slučaju povlačenja. Razmatra se i ponovno uvođenje vojnog roka, kao i ubrzanje proizvodnje vojne opreme u segmentima u kojima Europa zaostaje, uključujući protupodmorničko ratovanje, svemirske i izviđačke sposobnosti i zračnu mobilnost.

Unatoč ambicijama, ograničenja su očita. Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu tradicionalno je Amerikanac, a SAD ne pokazuje namjeru odustati od te uloge. Uz to, Washington i dalje osigurava nuklearni kišobran na razini kontinenta. Zbog toga se otvorilo i najosjetljivije pitanje: može li Europa razviti vlastiti nuklearni štit? Nakon Trumpovih prijetnji oko Grenlanda, Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron započeli su razgovore o mogućem proširenju francuskog nuklearnog odvraćanja na druge europske zemlje, uključujući Njemačku.

Istodobno rastu napetosti između EU i NATO-a oko obrambene industrijske politike. Prema pisanju Financial Timesa, zamjena trenutne američke vojne opreme i osoblja u Europi koja bi, prema procjenama analitičara, iznosila oko bilijun dolara, izaziva trvenje oko toga kako bi se naručivalo oružje. Dok neki unutar EU forsiraju strategiju "kupuj europsko", drugi smatraju da je potrebno nastaviti nabavljati američko oružje.

"I EU i NATO slažu se oko cilja da Europljani preuzmu vodstvo u konvencionalnoj obrani kontinenta. Ali, razlikuju se oko načina provedbe. Dok EU želi promicati unutareuropsku obrambeno-industrijsku suradnju, SAD inzistira na tome da obrambena industrijska politika mora ostati transatlantska", kaže za FT Giuseppe Spatafora, analitičar u Institutu Europske unije za sigurnosne studije. 

Jedan NATO diplomat predložio je Europskoj komisiji da se drži područja u kojima već ima stručnost: "Potpišite neke dobre trgovinske sporazume i klonite se transatlantske sigurnosti". Borba oko toga u kojem smjeru bi trebala ići obrambena industrijska politika vjerojatno će postajati sve žešće kako se približava srpanjski summit NATO-a u Ankari.

(Jutarnji list)