Da Iran može proizvoditi destruktivne projektile brzinom kojom stvara britke i viralne memove, Centralna komanda SAD-a do sada bi vjerovatno mahala bijelom zastavom. Jedan od bizarnijih i neočekivanijih aspekata aktuelnog iransko-američkog sukoba jeste činjenica da Iran, zemlja kojom, prema ustaljenoj reputaciji, dominiraju konzervativni klerici neurotični zbog uticaja zapadne culture, trenutno dominira u ratu na društvenim mrežama. Teheran je oslobodio svoje ratnike generacije Z, tehnološki potkovane kreativce koji zapadnu publiku angažuju koristeći sarkazam, ismijavanje i hladnokrvnu destrukciju narativa Washingtona.

Donald Trump, s druge strane, čiji rejting u anketama dotiče nivoe Richarda Nixona pred opoziv, ne prestaje nizati greške. Prinuđen je brisati katastrofalne objave na mreži Truth Social u kojima se poistovjećuje s mesijom, dok istovremeno dopušta da bude izmanevrisan u poziciju u kojoj direktno preuzima odgovornost za zamrzavanje globalne trgovine.

Iranski nastup na mrežama, koji se proteže od naloga njihovih ambasada do profila predsjednika parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa, tim je više iznenađujući jer se većina Iranaca bori s više od četiri sedmice digitalnog mraka, najdužeg isključenja interneta pod pokroviteljstvom države na svijetu.

Nekada vitalna domaća štampa svedena je na puko prenošenje izjava vojnih glasnogovornika ili članaka iz zapadnih medija koji sugerišu da Trump trpi strateški poraz. I dok su neki od najboljih iranskih listova ugašeni, a obični građani i dalje negoduju zbog negledljivih propagandnih kanala državne televizije, iz tog mraka izvire kreativnost usmjerena isključivo prema Zapadu.

Provladini nalozi objavljuju AI-generisane Lego animacije koje vješto povezuju slučajeve Jeffreyja Epsteina s Trumpovim ratnim pohodima, koristeći humor s neviđenim samopouzdanjem kako bi naglasili neuspjehe Zapada. Najnoviji primjer koji je poslala iranska ambasada u Južnoj Africi, jedna od zvijezda njihove diplomatske mreže, prikazuje Donalda Trumpa obučenog kao rock zvijezdu iz osamdesetih, s natapiranom kosom, kako pjeva parodiju hita “Voyage Voyage”, preimenovanu u “Blockade”, dok svira klavijature.

U roku od 24 sata objava je prikupila više od 45.000 lajkova. Iste noći kada se Trump zavjetovao da će okončati perzijsku civilizaciju, ista ambasada je objavila snimak psa koji zbunjeno zuri u kameru dok se ne dešava apsolutno ništa, ismijavajući prazne prijetnje Bijele kuće.

Narges Bajoghli, docentica bliskoistočnih studija na Univerzitetu Johns Hopkins i kulturna antropologinja, pomno prati iranske metode komunikacije. Na brifingu Instituta Quincy ove sedmice, ona je istakla da je cjelokupni iranski medijski aparat bio mnogo brži od “zemlje tech brojeva” u izbacivanju sadržaja i poruka.

Ratovi se danas vode u dva prostora: na bojnom polju i u komunikacijskom ratu, koji je podjednako važan. Prema njenim riječima, Iran je uspio potpuno monopolizovati ovaj drugi segment, naročito na globalnim društvenim mrežama. Iranci su svjesni da ne mogu napraviti značajniji prodor u američke mejnstrim medije jer su tamo decenijama prikazivani isključivo kao teroristička država kojom upravljaju vjerski fanatici. Zato su odlučili “oteti” razgovor tamo gdje je to moguće, u sferi društvenih mreža.

Ovaj zaokret nije slučajan. Generacija milenijalaca i generacije Z u Iranu dobila je zeleno svjetlo da ovaj sukob komunicira globalnoj zajednici, posebno onima koji svijet razumiju kroz post-Gaza filter. Bajoghli napominje da, iako prati desetine naloga kroz različite političke diskurse već 15 godina, nikada nije vidjela ovakav fenomen. Algoritmi koji se inače nikada ne preklapaju, od ekstremne desnice i MAGA pristalica, preko umjerenih republikanaca do liberala i ekstremne ljevice u SAD-u, sada svi dijele viralni sadržaj koji dolazi iz Irana. Iranski vojni aparat je, čini se, predao ključeve komunikacije mlađoj generaciji koja razumije online diskurs dovoljno dobro da pogodi tačno one teme koje postaju viralne širom cijelog političkog spektra.

Jedan od razloga zašto se SAD toliko muče s plasiranjem svog narativa jesu i drastični rezovi koje je Elon Musk nametnuo platformama, ali i tromost State Departmenta. Dok Pentagon projektuje ratnički etos namijenjen isključivo svojoj bazi, Iran pravi ogromne prodore u arapskom diskursu, namećući debatu o samom značenju suvereniteta.

Teheran pokušava uvjeriti arapski svijet da Izrael, uz podršku SAD-a, nameće pravilo po kojem je Izrael jedina zemlja u regiji kojoj je dopušten suverenitet. Pitanje koje iranski memovi i videi postavljaju glasi: šta suverenitet uopšte znači ako jedna sila može djelovati kao vojni hegemon bez ikakvih ograničenja? To je narativ koji politički establišmenti arapskih zemalja teško mogu ignorisati pred sopstvenom javnošću.

Moguće je da je gubitak velikog broja lidera Islamske revolucionarne garde (IRGC) paradoksalno uklonio određene kočnice kreativnim umovima koji guraju propagandu. Mnogi od njih imaju istančan osjećaj za američku kulturu i razumiju da moraju praviti sadržaj koji na prvi pogled ne izgleda kao da ga je napravila iranska vlada.

Jedna od najuspješnijih kampanja koristi Lego brending kako bi sugerisala da je, poput Trumpa, i Benjamin Netanyahu povezan sa skandalom Epstein, povlačeći paralele između njihovog tretmana djece i bombardovanja škola. Cilj je insinuirati da je Trump započeo ovaj sukob kako bi skrenuo pažnju s unutrašnjih skandala — teorija koja već uveliko cirkuliše unutar samog SAD-a. Iran možda nije izmislio tu poruku, ali ju je majstorski pojačao.

Promjena percepcije o zemlji dugotrajan je proces, a u slučaju Irana može biti i nemoguć zadatak zbog brutalnosti kojom režim guši unutrašnje nezadovoljstvo. Trumpova globalna nepopularnost ne pretvara se automatski u simpatije prema Teheranu. Međutim, ako postoji pomak, sličan onom koji se dogodio s ugledom Izraela u SAD-u, Iran može pripisati sebi zaslugu za spremnost da preplavi digitalni prostor vizuelno atraktivnim i subverzivnim sadržajem.

Čak je i ubijeni vrhovni vođa Ali Hamnei, koji je nekada bio opsjednut štetnim uticajem zapadnih satelitskih kanala, pred kraj shvatio važnost digitalnog bojišta. Na jednom od sastanaka 2024. godine izjavio je da su mediji efikasniji od projektila, aviona i dronova u prisiljavanju neprijatelja na povlačenje. Svi ratovi su danas medijski ratovi, a onaj ko ostvari veći uticaj na srca i umove putem ekrana, na kraju će ostvariti svoje ciljeve. U ovom trenutku, zemlja koja je izmislila Silicijsku dolinu i “tech bro” kulturu, čini se da gubi od onih koje je do jučer smatrala tehnološkim autsajderima.

IZVOR: The Guardian