Istraživači izvještavaju da je veliki "rezervoar toplote", koji se kreće ispod tropskog Pacifika, počeo reorganizovati površinske uslove prema razvoju El Nina.

Taj novonastali obrazac već povećava vjerovatnoću jačeg događaja kasnije ove godine, s potencijalnim utjecajima na vremenske sisteme širom svijeta.

Preko ekvatorijalnog Pacifika, toplija voda se sada širi prema istoku ispod još uvijek hladnog površinskog sloja.

Već utiče na sezonske prognoze

Praćenjem te promjene, naučnici Evropskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) pokazali su da nakupljanje ispod površine već utiče na sezonske prognoze, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Geoscientific Model Development.

Ta podzemna toplina nastavila je rasti čak i dok površinske temperature zaostaju, učvršćujući vezu između ranih signala i kasnijeg zagrijavanja.

Budući da ta neravnoteža često prethodi brzim promjenama površine, prognostičari je tretiraju kao rani pokazatelj da bi se sistem mogao intenzivirati u narednim mjesecima.

Vjetrovi prenose toplinu

Kada pacifički pasati, stalni vjetrovi koji obično guraju toplu vodu prema zapadu, oslabe, površinska toplina može se pomicati prema istoku, prema Južnoj Americi.

Udari zapadnog vjetra mogu pokrenuti Kelvinov val, duboki puls tople vode koji se kreće prema istoku, prema Južnoj Americi.

Kako taj impuls stiže, on potiskuje termoklinu, granicu između tople površinske vode i hladnijih dubina.

Manje hladne vode dopire do površine, pa se istočni Pacifik zagrijava i atmosfera počinje reagirati.

Mjerenje zagrijavanja

Meteorolozi prate anomalije, odstupanja temperature od dugoročnog prosjeka, jer male promjene u okeanu mogu prepisati vremenske prilike u dalekoj budućnosti.

Najviše pažnje posvećuje se Ninu 3.4, istočno-centralnoj ekvatorijalnoj pacifičkoj regiji praćenja, gdje NOAA sada provjerava događaje relativnim indeksom.

Ta promjena je važna jer zagrijavanje okeana može učiniti da starije vrijednosti izgledaju snažnije nego što sezonski obrazac zaista jeste.

Šta modeli pokazuju

Centar za klimatske prognoze NOAA-e u svojoj martovskoj prognozi predviđa da će El Nino iznositi 62 posto od juna do augusta, a nakon toga će vjerovatnoća rasti.

Naznačili su da se očekuje da će se El Nino razviti između juna i augusta 2026. godine, sa vjerovatnoćom od 62 posto.

Do sredine aprila, njihova trenutna diskusija podigla je povjerenje u pogledu kraja godine i i dalje je dozvoljavala jednu prema četiri šanse za vrlo snažan događaj.

Barijera predvidljivosti proljeća

Prognoziranje postaje najteže u proljeće, kada okean i atmosfera često popuštaju međusobni utjecaj.

Naučnici ovo nazivaju proljetnom barijerom predvidljivosti, najmanje pouzdanim godišnjim dobom za prognoze El Nina i La Nine širom svijeta.

Propušteni udar vjetra može poslati modele na pogrešan put, što se dogodilo u barem jednom značajnom proljeću.

Zato su prognostičari sada ozbiljni u vezi sa signalom, ali i dalje oprezni sa konačnom oznakom.

Vrijeme je pogođeno daleko

Ako se vode Pacifika nastave zagrijavati, mlazna struja obično skreće prema jugu iznad Sjeverne Amerike tokom zime.

Taj obrazac često donosi vlažnije uslove na jug Sjedinjenih Država i blaže, manje olujno vrijeme dalje na sjeveru.

Preko Atlantika, jači vjetrovi visoko u atmosferi mogu uništiti mlade uragane prije nego što se u potpunosti organiziraju.

Regionalni ishodi se i dalje razlikuju, ali El Nino obično naginje ka poplavama na nekim mjestima i mirnijim sezonama na drugim.

Život blizu obale

U blizini Južne Amerike, slabije uzlazno strujanje znači da manje hladne, hranjivim tvarima bogate vode dopire do površine obasjane suncem.

To smanjuje hranu za plankton i širi se prema gore do riba, morskih ptica i ljudi koji ovise o njima.

Toplije obalne vode mogu privući i vrste koje se obično zadržavaju u tropskim zonama dalje od obale.

Ti ekološki gubici mogu početi prije nego što mnogi udaljeni vremenski efekti postanu očigledni na kopnu drugdje.

Sljedećih nekoliko sedmica je ključno

Sljedećih nekoliko sedmica je važno jer novi zapadni vjetrovi mogu poslati više tople vode na istok.

Ako se to dogodi, podzemna toplina bi se trebala ponovo povećati, a površinske temperature će imati veće šanse da to učine.

Prema podacima NOAA-inog Centra za klimatske prognoze, najnovija diskusija NOAA-e ukazuje na to da El Nino postaje sve vjerovatniji kako temperatura podzemnog okeana raste, a zapadni vjetrovi jačaju nad zapadnim Pacifikom.

Bez još jednog udara vjetrova, 2026. bi se i dalje mogla završiti s uobičajenijim El Ninom.

Planiranje unaprijed

Sezonske prognoze ne govore nijednom gradu tačno kakvo će vrijeme biti, ali mijenjaju izglede oko kojih zvaničnici planiraju.

Upravitelji voda, poljoprivrednici, ribari i planeri za hitne slučajeve imaju koristi kada se znakovi upozorenja za Pacifik pojave mjesecima unaprijed.

Sezonski sistem je dizajnirao ECMWF kako bi poboljšao vještine predviđanja El Nina u centralnom Pacifiku.

Bolje prognoze neće zaustaviti događaj, ali daju zajednicama više vremena da se pripreme za njegove posljedice.

Svi ovi signali ukazuju na isto: Pacifik se zagrijava dovoljno brzo da zahtijeva pažnju mnogo prije zime.

Da li će 2026. godina završiti kao umjereni El Nino ili nešto mnogo jače zavisit će od vjetrova, vremena i toplote koja je već prisutna.