Američki predsjednik Donald Trump ponovno se oslanja na pomorske blokade kao alat pritiska na države koje se nalaze na meti Washingtona. Nakon Venezuele i Kube, ista strategija sada se primjenjuje na Iranu, no stručnjaci upozoravaju da je riječ o znatno složenijem i opasnijem slučaju.

Dok su prethodni primjeri pokazali određene političke i ekonomske učinke, situacija na Bliskom istoku otvara potpuno drugačiju geopolitičku i sigurnosnu dinamiku.

Za razliku od Kube i Venezuele, Iran ima kontrolu nad jednim od najvažnijih svjetskih energetskih pravaca – Hormuškim tjesnacem, kroz koji prolazi oko 20 posto globalne nafte, piše Washington Post.

Zbog toga svako usporavanje ili blokada prometa ima trenutne posljedice na globalnu ekonomiju, uključujući rast cijena goriva i povećanje troškova hrane i logistike diljem svijeta.

Stručnjaci upozoravaju da bi dugotrajan zastoj mogao imati povratni politički učinak na sam Washington, posebno u izbornoj godini.

Iran kao vojno i politički kompleksniji protivnik

Iran, za razliku od latinoameričkih primjera, raspolaže znatno većim vojnim kapacitetima i sposobnošću djelovanja izvan vlastitog teritorija.

Pomorska blokada stoga ne znači samo ekonomsku mjeru, već i stalnu potrebu za američkom vojnom prisutnošću u regiji, daleko od matičnih obala. Prema analitičarima, ključno pitanje postaje ko ima veću otpornost – Washington ili Teheran.

Stručnjaci ističu da učinci američkih pomorskih operacija nisu uvijek jednoznačni.

Dok su sankcije i blokade protiv Venezuele i Kube imale snažan ekonomski učinak, nisu nužno dovele do željenih političkih promjena, prenosi tportal.

U slučaju Venezuele, dio analitičara smatra da je ključni faktor promjene vlasti bila unutarnja politička dinamika, a ne isključivo pomorski pritisak.

Iran pronalazi načine za zaobilaženje

Unatoč pritisku, Iran je i dalje uspio izvoziti dio sankcionirane nafte, koristeći alternativne rute i metode prikrivanja kretanja brodova.

Pomorske sigurnosne kompanije navode da se koristi tzv. ‘siva flota’ – mreža brodova koji prikrivaju stvarno porijeklo tereta, mijenjaju podatke o lokaciji ili koriste alternativne pomorske koridore.

Istodobno, prema izvještajima, promet kroz regiju i dalje se odvija, iako uz pojačane kontrole i povremena preusmjeravanja brodova.

Prekid ili usporavanje prometa kroz Hormuz već je doveo do rasta cijena energenata, što se prelijeva na globalna tržišta i stvara dodatni pritisak na vlade.

To Washington stavlja u osjetljiv položaj – ekonomski učinci sankcija i blokada mogu se brzo pretvoriti u politički problem unutar SAD-a.

Stručnjaci: Blokade same po sebi nisu dovoljne

Pomorski historičari i vojni analitičari upozoravaju da blokade rijetko same po sebi dovode do političkih promjena.

Historijski gledano, uspješni primjeri poput britanske blokade Njemačke tokom Prvog svjetskog rata imali su dugoročne učinke, ali ne i brze rezultate kakve Trumpova administracija nastoji postići.

Ključno ograničenje, ističu stručnjaci, jest to što su pomorske blokade samo jedan dio šireg političko-vojno-ekonomskog pritiska.

Iako se pomorske blokade predstavljaju kao snažan instrument vanjske politike, slučaj Irana pokazuje njihove jasne granice. Za razliku od Kariba, Bliski istok predstavlja prostor gdje se ekonomski, vojni i geopolitički interesi sudaraju u znatno složenijem obliku – što svaku jednostavnu strategiju čini teško održivom.