Fašizam kao politički obrazac i dalje pronalazi prostor u javnom diskursu Hrvatske, a posljednji primjer za to, prema mišljenju predsjednika Kantonalnog odbora SDP BiH HNK Ivora Perića, predstavlja panel pod nazivom „BiH: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta“.

Perić smatra kako sama činjenica da su na takvom događaju učestvovali političari iz Hrvatske pokazuje direktno miješanje u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Posebno problematičnim vidi ideju stvaranja trećeg entiteta, koju opisuje kao nastavak politike podjela i koncepta nekadašnje tzv. Herceg-Bosne.

Prema njegovim riječima, zagovaranje trećeg entiteta predstavlja pokušaj oživljavanja politika koje su već historijski i pravno osuđene kroz presude za udruženi zločinački poduhvat i ratne zločine, za koje su izrečene višedecenijske zatvorske kazne. Ističe kako se narativ o „ugroženosti Hrvata u BiH“ koristi kao politički alat, iako, kako navodi, hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini „apsolutno ništa ne fali“.

Kako bi ukazao na apsurdnost takvih zahtjeva, Perić pravi paralelu sa hipotetičkom situacijom u Hrvatskoj. Navodi da bi reakcije bile burne kada bi se organizovao panel o „nužnosti srpskog entiteta u Hrvatskoj“, uz predstavljanje mapa teritorijalne autonomije po uzoru na nekadašnju Rs Krajinu.

Podsjeća da su Srbi u Hrvatskoj početkom devedesetih godina činili značajan dio stanovništva, ali da su kasnijim ustavnim promjenama izgubili status konstitutivnog naroda. Upravo zbog toga smatra da su ideje o teritorijalnim podjelama Bosne i Hercegovine jednako opasne i destruktivne kao politike koje su dovele do ratova i stradanja na prostoru bivše Jugoslavije.

Perić tvrdi da između ekstremističkih nacionalističkih projekata, bez obzira dolaze li iz četničke ili ustaške ideologije, ne vidi suštinsku razliku. U tom kontekstu izjednačava projekte Rs, Krajine i Herceg-Bosne, ocjenjujući ih kao proizvode iste politike podjela i etničkih teritorijalnih pretenzija.

Posebno naglašava da se u Sarajevu, kako kaže, ne bi mogao organizovati panel sličnog sadržaja usmjeren protiv Hrvatske, jer Sarajevo, prema njegovim riječima, razumije stradanja gradova poput Vukovara, jednako kao i vlastitu ratnu tragediju i razaranja Mostara.

Na kraju poručuje kako je krajnje vrijeme da se prestane sa, kako navodi, relativizacijom ratnih zločina, promocijom ekstremističkih ideologija i političkim konceptima koji destabilizuju Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom zaštite hrvatskog naroda.

Svoju poruku zaključuje antifašističkim sloganom:

„Smrt fašizmu, sloboda narodu!“