Politički projekat stranaka Trojke, Naroda i pravde, SDP-a i Naše stranke nastao nakon Općih izbora 2022. godine na početku je funkcionirao naizgled sjajno, sve dok su se njeni akteri koji su zauzeli izvršne funkcije i prvo pozicionirali lidere te tri stranke, polako navikavali na udobnost fotelja. No godine prolaze, a fotelje odveć udobne politički su plijen kojeg se teško odreći. Nije tajna da Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Sabina Ćudić nisu u komunikaciji, piše Stav.ba.

Ćudić kao neko ko je nedavno preuzeo kormilo Naše stranke, od SDP-ovaca se sastaje jedino sa kantonalnim ministrom saobraćaja u Vladi Kantona Sarajevo Adnanom Štetom, ali komunikacija na nivou stranačkih šefova dviju stranaka ne postoji.

Konaković je pokušao kod Nikšića opravdati svoje javno iznesene tvrdnje u medijima bliskim Narodu i pravdi u vezi sa slučajem kupovine Telemacha kada je fokus javnosti pokušao prebaciti na federalnog premijera, pa su se zbog generalnog neslaganja po brojnim pitanjima, gdje lider NiP-a služi kao ispostava politika HDZ-a, doveli u situaciju da je Nikšić blokirao pozive Konakovića koji sada izgubljeno traži od njegovih saradnika pristup predsjedniku SDP-a.

Podsjetimo da je Nikšić nedavno kazao kako je Trojka dugoročan projekat, te da će konačan raspored političkih snaga zavisiti od izbornih rezultata.

Strah Naše stranke i Naroda i pravde od gubitka projekta Trojke koji ih je nakon osipanja stranaka iz prvobitne Osmorke ostavio na vlasti, specifično i u Vijeću ministara, vidljiv je i iz ranijih nastupa Ćudić koja je zahtijevala da se SDP obaveže na pred i postizbornu koaliciju sa tom strankom, prvenstveno krećući od nivoa Kantona Sarajevo.

Iz Naroda i pravde paniče zbog pojedinih najava da će postizbornu koaliciju činiti okosnica SDA-SDP te da će biti izbačeni iz vlasti na svim nivoima, kao nesvjesni katastrofalnih političkih poteza koji su ovu zemlju doveli do nikada teže pozicije u postdejtonskom periodu. NiP su napustili važni kadrovi koji su generirali značajan broj glasova podrške toj stranci, a predizborne predikcije su mučne.

Stoga Konakovićev grčevit pokušaj da dođe do Nikšića predstavlja samo političku paniku. Osim toga, postavlja se pitanje kako je moguće upravljati sistemom kada stranke koje njime trenutno vladaju, doslovno ne komuniciraju jedne sa drugima i nema nikakve koordinacije u njihovom djelovanju?

Trojka više ne djeluje čak ni kao politički projekat jer njeni lideri nemaju nikakvu stvarnu dugoročnu strategiju osim one političkog preživljavanja te je sasvim jasno da se radi o privremenom aranžmanu koji se održava isključivo strahom od gubitka vlasti. Izostanak elementarne komunikacije među ključnim akterima Trojke samo dodatno urušava povjerenje javnosti u sposobnost tih stranaka da upravljaju kompleksnim sistemom kakav je Bosna i Hercegovina.

Jedno je jasno. Trojka će nakon oktobarskih izbora svoju vladavinu terora završiti kao još jedan primjer kratkotrajnog političkog eksperimenta, čiji je raspad započeo mnogo prije formalnog kraja.