Letimičan pogled na karte operativne situacije na bojištima u Ukrajini mogao bi stvoriti dojam da posljednjih mjeseci vlada relativno zatišje. Oružane snage Ukrajine izvele su nekoliko protunapada koji su zaustavili ili usporili ofenzivu ruskih snaga. Ipak, ti protunapadi nigdje nisu doveli do poraza ruskih grupacija, koje sada pokušavaju vratiti izgubljene položaje i ponovno krenuti u aktivna djelovanja.

S druge strane, na sektorima gdje su ruske snage nastavile napredovati tijekom zime i proljeća, nisu uspjele ostvariti značajnije operativne ciljeve. Situacija djelomično podsjeća na isto razdoblje 2024. i 2025. godine, kada se također činilo da ruska ofenziva stagnira zbog velikih gubitaka i ukrajinskih protunapada.

Potom bi u svibnju uslijedio proboj na jednom od sektora bojišnice, podržan od strane drugih ruskih grupacija, a do iduće zime Ukrajina bi gubila značajne teritorije. Međutim, ovoga puta ruskoj vojsci bit će znatno teže dati ofenzivi početn zamah koji bi odredio tijek cijele kampanje, piše u svojoj analizi Meduza. U nastavku prenosimo analizu.

Problem za ruske snage je u tome što je postalo znatno teže pronaći slabo branjen sektor za proboj. Kako se ruska vojska s tri strane približava aglomeraciji Kramatorska, linija bojišnice se skraćuje, što Ukrajincima omogućuje da pojačaju gustoću obrane. Djelovanja ruskih snaga postaju sve predvidljivija.

Ukrajinska vojska ne samo da se pasivno brani, već i neprestano izvodi protunapade. Uz to, taktička situacija znatno se zakomplicirala za obje strane u usporedbi s 2025. godinom: sve je više dronova iznad bojišnice koji prodiru dublje u pozadinu i uništavaju opskrbu. Posljedica toga je sve manje pješaštva i tehnike na prvoj crti, a u takvim uvjetima proboji su malo vjerojatni.

Bitka za Kostjantinivku

Ruske snage su posljednjih mjesec dana pojačale napade na Kostjantinivku, najjužnije naselje aglomeracije Kramatorska. Ruske snage pokušavaju okružiti središte grada udarima s jugozapada i jugoistoka, a istovremeno zaobići cijelo naselje preko Iljinivke i Novodmitrivke.

Pritom bi snage koje prodiru u centar s južnih prilaza trebale potiskivati ukrajinske snage s bojišnice, dok bi dronovi i topništvo trebali otežavati opskrbu ukrajinskog garnizona uništavanjem komunikacija sjeverno od grada.

Zasad su ruske snage, uz cijenu velikih gubitaka, tijekom nekoliko mjeseci uspjele doći do središnjeg dijela grada na području tvornice Ukrcink, no njihova kontrola ondje još nije čvrsta jer ukrajinske snage protunapadima pokušavaju potisnuti Ruse.

U centar ruski jurišni odredi prodiru s položaja kod željezničkog kolodvora na jugoistočnoj periferiji, gdje su se uspjeli učvrstiti. Općenito, obje strane ne mogu opskrbljivati veće snage u gradu, pa borbe imaju karakter međusobnih prodora.

Ruske snage približile su se Iljinivki na zapadnoj i Novodmitrivki na istočnoj periferiji grada. Daljnje napredovanje otežavaju im problemi s opskrbom i djelovanje ukrajinskih grupa u pozadini ruskih snaga na južnim prilazima. Ondje ruske snage pokušavaju konačno očistiti područje kod sela Ivanopilje, gdje ukrajinske snage drže obranu od prošle godine.

Ne očekuje se da će ruske snage uspjeti brzo zauzeti Kostjantinivku. Komunikacije grupacije koja napada grad pod vatrom su desecima kilometara u dubinu, sve do pozadinske Horlivke, a ruska brojčana prednost na tom sektoru nije dovoljna za proboj.

Stanje između Kostjantinivke i Dobropilje

Na spoju dviju ukrajinskih grupacija koje brane Kostjantinivku i Dobropilje, gdje su ruske snage 2025. pokušale proboj prema aglomeraciji Kramatorska, vlada zatišje. Nakon teških borbi, jedna divizija ruske 8. kombinirane armije, pojačana mornaričkim pješaštvom, u veljači je uspjela zauzeti područje Šahova i Sofijivke na rijeci Kazenij Torec.

Međutim, napredovanje prema Družkivki je zaustavljeno, vjerojatno zato što je rusko zapovjedništvo moralo prebaciti jednu diviziju i jednu brigadu mornaričkog pješaštva u Dnjipropetrovsku i Zaporišku oblast kako bi odbilo velike ukrajinske protunapade.

Pokušaj velikog napada s operativnim ciljevima na ovom sektoru bio bi previše predvidljiv, s obzirom na to da su ruske snage već izvodile proboje upravo na ovom pravcu 2024. i 2025. godine. Čini se da su ukrajinske snage sada bolje pripremljene za takav scenarij.

Napredovanje prema Pokrovsku i Dobropilju

Ruske snage dobile su pojačanja iz sastava 76. zračno-jurišne divizije i pokušale odmah razviti ofenzivu na Dobropilje. Međutim, zapovjedništvo grupe "Centar", koja djeluje na području Pokrovska, moralo je vratiti dvije brigade koje su joj bile pridodane iz grupe "Istok" kako bi sudjelovale u odbijanju ukrajinskih napada u Dnjipropetrovskoj oblasti.

Zasad su uspjesi nove ruske ofenzive sjeverno od Pokrovska skromni. U nekoliko mjeseci uspjeli su zauzeti važno selo Hrišine, ali proboj izravno do Dobropilja nije uspio. Na tom području vode se teške borbe s velikim brojem dronova i topništva, pri čemu su obje strane zasad uspješnije u ometanju gomilanja snaga neprijatelja nego u napredovanju. 

Borbe kod Huljajpolja i u Dnjipropetrovskoj oblasti

Prebacivanjem trupa s pokrovskog pravca, rusko zapovjedništvo uspjelo je zaustaviti ukrajinske napade na sjeverni bok grupe "Istok". Zanimljivo je da su obje strane zrcalno prebacivale snage upravo ispod Pokrovska: prvo su Ukrajinci tim resursima okupili udarnu grupaciju veličine armijskog korpusa, a zatim su Rusi odgovorili prebacivanjem snagā slične jačine.

Ruske snage pokušavale su napredovati na zapad dublje u Zaporišku oblast od Huljajpolja, ostavivši slabu zaštitu protiv ukrajinskih snaga u Dnjipropetrovskoj oblasti i pokušavajući sjeverni bok, dug gotovo 50 kilometara, pokriti prirodnom preprekom - rijekom Vovčom. No, Ukrajinci su, zahvaljujući prebacivanju rezervi, s mostobrana na južnoj obali kod Velikomihajlivke uspjeli prodrijeti 10-15 kilometara u pozadinu ruskih snaga.

Rusi su ponovno jurišem zauzeli sela Ternove i Berezove, koja su se nalazila na vrhu ukrajinskog prodora. Ukrajinskim snagama koje djeluju u ruskoj pozadini zapadno od tih sela sada prijeti okruženje, a ukrajinski napadi uglavnom su zaustavljeni. Dobivši pojačanja, ruske snage kod Huljajpolja i sjevernije od grada obnovile su ofenzivu na zapad prema Orihivu duž dvije osi: na Verhnu Tersu te preko Ternuvate prema Bojkovu i Rizdjanki.

Borbe se trenutno vode za samu Ternuvatu. Tempo ove ofenzive znatno je niži nego što je bio zimi. Iako Ukrajinci nisu uspjeli poraziti grupu "Istok", uspjeli su usporiti njezino napredovanje na zapad.

Slavjanski pravac

Od jeseni ruske snage vode ofenzivu duž obje obale rijeke Siverski Donjec u smjeru Slavjanska. Na južnoj obali, nakon zauzimanja Siverska, približile su se Slavjansku na 15 kilometara. Na sjevernoj obali, ruske snage su se približile rijeci, iza koje su predgrađa Slavjanska, ali još nisu uspjele zauzeti Liman, važno prometno čvorište. Bez zauzimanja tog grada nije moguće očistiti sjevernu obalu Siverskog Donjeca.

Posljednjih tjedana ukrajinske snage izvele su protunapade na području Limana. Jedan je napad odbacio ruske snage od sjevernih prilaza gradu, dok je drugi, s ciljem zauzimanja naselja Jampil, slomio istočni bok ruske grupacije, čime je otklonjena prijetnja brzog zauzimanja grada. Južno od Siverskog Donjeca, ruske snage nastavljaju ofenzivu duž dvije osi: uz rijeku prema Krivoj Luci i južnije u smjeru Raj-Oleksandrivke, 13 kilometara od Slavjanska.

Kupjansk i sjeveroistočna granica

Nakon ukrajinske protuofenzive na području Kupjanska tijekom jeseni i zime, ruske snage izgubile su kontrolu nad središtem grada i južnim četvrtima. U njihovim rukama ostali su samo sjeverni dijelovi na obje obale rijeke Oskil, koja grad dijeli na pola. Ruske snage nisu odustale od pokušaja proboja do prijelaza preko Oskila koje Ukrajinci koriste za opskrbu mostobrana na istočnoj obali, s ciljem likvidacije tog mostobrana.

Posljednjih dana ruske snage ponovno su krenule u ofenzivu na središte Kupjanska u njegovoj zapadnoj polovici. Borbe se vode na području gradske bolnice, gdje je, kako su tvrdili ruski "vojni dopisnici", prije nekoliko tjedana u okruženju stradala veća grupa ruskih vojnika. Uz to, ruski jurišni odredi ponovno su primijećeni kod južnog ulaza u grad, nedaleko od mjesta gdje se zimus predsjednik Volodimir Zelenski fotografirao, objavivši tako uspješnu protuofenzivu.

Na istočnoj obali Oskila, ruske snage ponovno pokušavaju ući u naselje Kupjansk-Vuzlovij, iza kojeg se nalaze prijelazi koje koriste ukrajinske snage. Nastavljaju se i pokušaji proboja do rijeke južnije od Kupjansk-Vuzlovog. Općenito, površina ukrajinskog mostobrana na istočnoj obali Oskila nastavlja se smanjivati, i to ubrzanim tempom.

Borbe za Kupjansk nemaju izravne veze s glavnim bitkama u Donjeckoj i Zaporiškoj oblasti, već predstavljaju politički važno bojište koje obje strane koriste za vezivanje rezervi i odvraćanje pažnje. Tu praksu ruskog zapovjedništva pokušava proširiti i na druge sektore na sjeveru, uz granicu Rusije s Harkivskom i Sumskom oblasti.

Ruske snage stvorile su više od 10 "mostobrana" na ukrajinskoj strani granice, zauzevši nekoliko desetaka sela, a posljednjih tjedana to se odvija sve intenzivnije. Ukrajinsko zapovjedništvo zasad ne reagira na te provokacije i ne šalje "vatrogasne timove" na granicu, koja je u drugoj polovici 2025. i početkom 2026. bila glavni izvor rezervi za druge pravce.

Vjerojatno ukrajinsko vodstvo smatra da ti prodori ne nose opasnost dubljeg napredovanja prema Sumiju, Harkivu i drugim gradovima. Unatoč tome, ruski Glavni stožer nastavlja s pokušajima odvraćanja ukrajinskih snaga, pozivajući se na izvršenje Putinove naredbe o stvaranju "sanitarnog kordona" na granici, koji zasad ne sprječava ukrajinske udare dronovima i topništvom po pograničnim područjima Rusije.