Do kraja desetljeća svaki proizvod na tržištu Europske unije dobit će vlastiti digitalni "pasoš" – jednostavnim skeniranjem koda na ambalaži potrošači će moći saznati gdje i kako je proizvod nastao, od kojih materijala, koliko traje i kako se čuva. Sustav se uvodi postupno, s prvim obvezama za proizvođače baterija već od 2027. godine .

Koje su industrije prve na redu

Digitalni pasoš proizvoda ( DPP ) uvodi se ciljano, u sektorima s najvećim utjecajem na okoliš, resurse i sigurnost potrošača. Kako objašnjavaju iz Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD) , u praksi će funkcionirati kao digitalni zapis povezan s fizičkim proizvodom putem nosača podataka – najčešće QR koda standardiziranog na razini EU , poput GS1 Digital Linka, u nekim slučajevima i RFID/NFC čipa. Oznaka će biti odštampana na proizvodu, ambalaži ili tehničkoj dokumentaciji, a njezinim skeniranjem korisnici – od potrošača do servisera i regulatora – dobivaju pristup strukturiranim podacima putem interneta.

DPP će sadržavati standardizirane informacije o sastavu materijala, porijeklu sirovina, ugljičnom otisku, energetskoj učinkovitosti, mogućnosti popravka, dostupnosti rezervnih dijelova, uputstvima za reciklažu te usklađenosti s propisima EU , uz različite razine pristupa radi zaštite poslovne tajne. Za točnost i ažuriranje podataka tijekom cijelog životnog ciklusa odgovoran je privredni subjekt koji proizvod stavlja na tržište EU – najčešće proizvođač – dok dobavljači osiguravaju ulazne podatke, au slučaju uvoza odgovornost preuzima uvoznik.

Radi se o jednom od najjambicioznijih regulatornih zahvata u novijoj povijesti, koji bi trebao temeljiti na promjeni odnosa potrošača i proizvođača prema cjelokupnom životnom ciklusu proizvoda. Ipak, kako je pokušao prikazati Hrvatski Jutarnji list , dobar dio domaće industrije još nema jasnu sliku o tome kako će sustav u praksi funkcionirati – od tehničke implementacije i troškova do stvarnog obuhvata i rokova za prilagođavanje, a dalje postoji mnogo nepoznatih stvari.

Šta je izuzetno i koliko će koštati

Digitalni pasoš proizvoda neće se odnositi na sve proizvode istovremeno, a postoje i jasni izuzeci. Iz AKD-a navode da su hrana, stočna hrana, lijekovi i motorna vozila trenutno izvan ovog okvira jer podliježu posebnim regulatornim pravilima.

Prvi su na redu proizvođači baterija, posebno industrijskih i onih za električna vozila, za koje primjena počinje 2027. godine . Ubrzo potom slijedi tekstilna industrija, s naglaskom na odjeću i obuću, dok se za građevinske materijale i proizvode ugrađene u zgrade i infrastrukturu predviđa postupno uvođenje tijekom druge polovice decenije. Planirano je da se sustav proširi i na elektroničke i ICT proizvode – od kućne elektronike do IT opreme – kao i na automobilski sektor i povezane komponente, u skladu s budućim provjerenim aktivnostima. U obvezu će sukcesivno ulaziti i industrije poput željeza i čelika, aluminija, automobilske gume, deterdženata, boja, maziva i kemikalija, ovisno o prioritetima EU u razvoju cirkularne ekonomije.

Trenutno ne postoji jedinstvena službena procjena troškova implementacije DPP-a koja bi vrijedila za sve sektore i vrste poduzeća. Troškovi će ovisiti o vrsti proizvoda, količini i detaljnosti traženih podataka, postojećem stupnju digitalizacije, prilagođavanju IT sustava, označavanju proizvoda, verifikaciji podataka te povezivanju s dobavljačima kroz lanac snabdijevanja. Industrija već upozorava da bi posebno osjetljiva pitanja mogla biti kibernetička sigurnost, obavezne sigurnosne kopije podataka i korištenje usluga trećih strana.

Izvor: nova.rs / Jutarnji list