Sabine Weyand, dugogodišnja čelnica Uprave za trgovinu Europske komisije, jedna od najkompetentnijih europskih dužnosnica posljednjih desetljeća, napustila je svoju poziciju nakon što je rekla istinu o tome kako je došlo do potpisivanja izrazito nepovoljnog trgovinskog sporazuma sa Sjedinjenim Državama.

Poruke Weyand svjedočanstvo su da Europska unija pod dirigentskom palicom Ursule von der Leyen ignorira stručne dijagnoze te je, zbog zaštite tobože viših ideoloških ciljeva, spremna žrtvovati konkretne, dugoročne europske interese. Radi se zapravo o megaskandalu koji, nažalost, bilježe britanski i američki mediji, dok ga veliki europski ignoriraju.

U osnovi je gospođa Weyand tiho otišla, zgrožena činjenicom da je EU potpisala trgovinski sporazum unatoč njezinu stručnom mišljenju da ono što je agresivnim pritiskom iznudio Trump jednostavno nije u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Prema jasnom tumačenju čelnice Uprave za trgovinu, Ursula von der Leyen nije se usudila dostojanstveno i zdravorazumski uzvratiti Trumpu protucarinama zbog straha da će izgubiti američku zaštitu za Europu i Ukrajinu. Taj strah „vizionarke“ Von der Leyen i agresivne kaste europskih salonskih ratnika nije, dakle, brinuo o zaštiti dugoročnih europskih ekonomskih interesa, a teško su pogriješili u procjeni da će Trump pohitati u obranu Ukrajine nakon što EU pristane na političko poniženje stoljeća.

Priču o odlasku Weyand u utorak je objavio Financial Times, a Politico Europe nešto ranije. Reuters je preuzeo informaciju, ali uz ogradu da je nisu sami potvrdili. Euronews — glasilo kojemu bi odlazak osobe poput Weyand trebao biti tema dana — objavio je tek kratki, informativni tekst. Kontinentalni europski mediji — njemački, francuski, belgijski — koji su po definiciji najbliži institucijama EU i koji formiraju javno mnijenje u državama s najvećim brojem glasača uglavnom šute o odlasku ili su priču prenijeli kao rutinsku kadrovsku promjenu. Odlazak Weyand sve je samo ne rutinska kadrovska promjena.

Da bi se razumjelo što se dogodilo, treba se vratiti u ljeto 2025. i u škotski golf-resort Turnberry — onaj isti koji je u vlasništvu Donalda Trumpa. U Trumpovu Turnberryju Von der Leyen potpisala je štetni sporazum s 15 posto carina na europski izvoz, a nula posto na američki, pri čemu je, da bi se više dodvorila američkom predsjedniku, ponudila dodatno da EU kupi 750 milijardi dolara američkih energenata do 2028. (ludo), kao i investiranje čak 600 — u velikoj mjeri nepostojećih — milijardi dolara u američko gospodarstvo te nabavu 40 milijardi dolara američkih AI čipova; što je sve skupa nestvarnih 1,3 bilijuna dolara obveza.

Na fotografijama koje su dokumentirale veliko samoponižavanje Europe pod utjecajem europskih salonskih superheroja, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič, nasmijani i s palcem gore — baš kao Trump — potpisali su ono što je nazvano trgovinskim dogovorom između SAD-a i EU. Gospođa Weyand na tim je fotografijama bila suzdržana jer, pod uvjetima tog dogovora, ponovimo, EU pristaje plaćati 15-postotne carine na većinu svojih izvoznih proizvoda na američko tržište. Zauzvrat, europske carine na američku robu spuštaju se na nulu za većinu kategorija. Suludo, pogotovo uz „male dodatke“ na tu štetu za konkurentnost europskog izvoza. Ekonomisti su odmah jasno ocijenili sporazum kao kapitulaciju. Trump je prijetio monstruoznim carinama od 30 do 60 posto, a EU je cijelo vrijeme treptala, pa pristala na ogromnih 15. Jedan od rijetkih zapadnih političara koji je to jasno nazvao bio je Mark Carney, kanadski premijer, koji je nešto kasnije konstatirao da neke zemlje žale što su „u žurbi sklopile dogovore s SAD-om koji nisu vrijedili papira na kojemu su pisani“.

Weyand nas svojim odlaskom upozorava da EU nije samo prihvatila loše ekonomske uvjete. Prihvatila je i nešto strukturno puno gore: sporazum koji nije u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. I to znaju svi koji su ga potpisali, ali se ne srame što su potrčali u pomoć rušenju globalnog poretka jer se tako prohtjelo MAGA pokretu. Dodajmo da je čak i američki Vrhovni sud srušio Trumpove carine, ali su im se naklonile europske političke elite. 

Pred Europskim parlamentom, u rujnu 2025., Weyand je javno proturječila svojoj šefici, „vizionarki“: turnberški sporazum, rekla je zastupnicima, „ne ispunjava uvjete“ WTO-a. Dodala je i nešto što bi zvučalo kao crni humor da nije bilo toliko ozbiljno: kada bi EU otišla Amerikancima i predložila da zajedno pretvore ovaj dogovor u sporazum koji bi bio potpuno sukladan pravilima WTO-a, odgovor bi, rekla je Weyand, bio „odlučno ne“.

Nije stala na tome. Na drugom javnom događanju iste godine otkrila je srž problema: EU se nije usudila odgovoriti na Trumpove jednostrane carine protucarinama jer se bojala da bi Trump mogao prestati braniti Europu i Ukrajinu od Rusije. „Europska strana bila je pod ogromnim pritiskom da brzo pronađe rješenje i stabilizira transatlantske odnose, posebno s obzirom na sigurnosna jamstva“, rekla je. Ako čovjek provede samo nekoliko sekundi razmišljajući o tome što nam je zapravo poručila gospođa Weyand, otvara se pitanje kolosalne ekonomsko-financijske neodgovornosti na samom vrhu Komisije. 

Weyand nema mentalitet uobičajenih „zviždača“, tj. osobe koja želi dići buku i privući pažnju. Nikada nije govorila kao politički oponent Von der Leyen, nego kao odgovorna dužnosnica koja je bila prisiljena objasniti zastupnicima zašto je EU potpisala nešto što prema pravilima nije smjela i koja je, umjesto diplomatskih uljepšavanja, birala točnost.

Veliki povijesni sporazumi ponekad se sklapaju pod pritiskom, pod lošim uvjetima, i to je dio diplomatske stvarnosti. Problem je u tome što se ovaj sporazum sklopio svjesno, uz javno laganje o njegovu sadržaju, uz agresivnu ideološku eliminaciju opravdane unutarnje kritike, a sve u ime cilja koji nikada nije bio predmet demokratske rasprave kao ispravno formulirano pitanje.

Karl Falkenberg, bivši zamjenik direktora DG Tradea koji je stao na stranu Weyand, to je sažeo brutalno precizno: „Ideja o slobodnom trgovinskom sporazumu u kojemu jedna strana podiže carine, a druga ih spušta — besmislica je.“

Šefčovič je pak otišao korak dalje i počeo zagovarati reformu WTO-a koja bi de facto ukinula jedno od temeljnih načela te organizacije — zabranu diskriminacije između članica pri primjeni carina. Neizgovoreno, ali jasno: meta je Kina. Neizgovoreno, ali jasno: za ovo nema demokratskog mandata ni europskog konsenzusa.

Sabine Weyand sada će neko vrijeme biti savjetnica tajnika generale Komisije — počasna pozicija bez stvarnog utjecaja — a potom odlazi na sveučilišnu poziciju na Europski sveučilišni institut u Firenci. Od 1. lipnja zamijenit će je Ditte Juul Jørgensen, iskusna dužnosnica iz energetskog sektora. O njezinu imenovanju kolege kažu da „izvrsno poznaje trgovinu iznutra“ i da je posvećena multilateralizmu.

Weyand odlazi s impresivnim portfeljem: bila je ključna arhitektica Brexit sporazuma, a ove godine EU je uz njezin doprinos konačno zaključila dugo odgađane sporazume s Mercosurom, Indijom i Australijom. Šefčovič je na LinkedInu objavio da je bilo „zadovoljstvo raditi s njom“ i da je postigla „izuzetne rezultate“. Isti taj Šefčovič u osnovi se složio s dijagnozama Weyand — ali nema njezin karakter.

(Jutarnji list)