„Vidoviti kamen“ govori i pokazuje put, a desetine miliona ljudi ga slušaju. Ovako ne počinje bajka, već novo strateško poglavlje utjecajne američke tehnološke kompanije Palantir. Firma, nazvana po magičnim „Palanthirima“ (vidovitim kamenjem) iz Tolkinovog „Gospodara prstenova“, sredinom aprila je na platformi X objavila politički manifest koji je uzdrmao javnost. U njemu šef Palantira, Alex Karp, poziva na „otpor površnom iskušenju praznog i šupljeg pluralizma“. On je, naime, uvjeren u postojanje jasne hijerarhije kultura: one „progresivne“ stoje nasuprot „disfunkcionalnim“, „nazadnim“ i „štetnim“ kulturama, prenosi Bosna.hr pisanje njemačkog medija Die Presse.

Poruka ovog „CEO-majstora“ odjeknula je digitalnim prostorom: objava je do sada prikupila više od 35 miliona pregleda i 33.000 lajkova. U njoj Karp, inače doktor filozofije i bivši neomarksista Frankfurtske škole, predstavlja svoj „vrli novi svijet“. Kroz 22 sažete tačke on sumira teze svoje knjige „Tehnološka republika“, objavljene 2025. godine.

Na pitanje zašto jedna uspješna privatna firma osjeća potrebu da širi političke vizije, Karp odgovara već u prvoj tački: „Silicijska dolina ima moralnu obavezu prema zemlji koja je omogućila njen uspon.“ Stoga, prema njegovim riječima, tehnološka elita ima „dužnost da učestvuje u odbrani SAD-a“. Za to, tvrdi on, posjeduju najbolja sredstva, jer nakon nuklearnog doba slijedi era oružja pokretanog vještačkom inteligencijom (AI): „Pitanje nije hoće li se AI oružje graditi, već ko će ga graditi.“

Ova misao, međutim, nije nimalo altruistična. Palantir razvija Maven, AI odbrambeni sistem koji analizira podatke sa satelita, dronova, radara, senzora i obavještajnih izvještaja. Pentagon planira uvođenje Mavena u američku vojsku, što za Palantir predstavlja posao vrijedan milijarde dolara. Naročito jer Trumpova administracija snažno forsira razvoj autonomnih, daljinski upravljanih sistema naoružanja. Prema pisanju britanskog Guardiana, za „autonomno ratovanje“ u 2027. godini predviđeno je 54 milijarde dolara, što je drastičan porast u odnosu na prethodnu godinu.

Kada Karp crta mračne scenarije prijetnji i poziva SAD da „meku moć“ (soft power) zamijeni „čvrstom moći“ (hard power), on pred očima ima jasne komercijalne interese. Američka vlada je jedan od najvažnijih klijenata Palantirovih sistema za sigurnost i nadzor. Čak i imigraciona služba ICE koristi njihovu tehnologiju za identifikaciju ilegalnih imigranata.

Kompanija koju je osnovao Peter Thiel uveliko je prisutna i na evropskom tržištu sigurnosti. U nekoliko njemačkih saveznih država policija koristi „Gotham“, Palantirov softver za analizu podataka. U Velikoj Britaniji se trenutno prikupljaju potpisi protiv brojnih vladinih ugovora s ovom firmom; protestnu peticiju već je potpisalo 200.000 ljudi.

Karpovih 22 teze samo pojačavaju sumnje u stvarne ciljeve kompanije koja ima pristup ličnim podacima građana SAD-a i Evrope. Manifest se čita kao politički program: direktor Palantira poziva na uvođenje obaveznog vojnog roka u SAD-u i kritikuje razoružavanje Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata. Zapadu prebacuje da je „u ime inkluzije prezreo nacionalne kulture“. Palantir se i zvanično deklariše kao „anti-woke“ kompanija.

Mark Coeckelbergh, profesor filozofije i medijske tehnologije na Univerzitetu u Beču, uvjeren je da tehnološki milijarderi poput Karpa i Thiela imaju jasnu političku agendu koja nadilazi puku prodaju proizvoda. „Poruka ovog manifesta je: svijet je postao opasno mjesto. Samo vas mi, sa našom tehnologijom, možemo zaštititi“, kaže Coeckelbergh.

U mnogim demokratijama pojačan nadzor se legitimiše obećanjem sigurnosti i stabilnosti. Međutim, Palantir ide korak dalje. Cilj je novi oblik vladavine – prevazilaženje parlamentarne demokratije i njenih „dosadnih i skupih državnih službenika“, koje Karp otvoreno napada.

Tehnološki milijarderi sanjaju o novoj verziji staleške države kojom vlada tehno-elita. Inženjer, analitičar podataka i CEO su vizionari koji nas pripremaju za budućnost; u takvoj viziji parlament postaje suvišan. Coeckelbergh Karpov manifest naziva „tehno-fašizmom koji se ovdje predstavlja sasvim otvoreno“. Sama ideja o superiornosti određenih kultura snažno podsjeća na rasističke i fašističke ideale.

Kada moćna firma, specijalizovana za tehnologiju nadzora, počne propagirati ovakve političke poruke, zvona za uzbunu moraju zvoniti. Ako korporacija krene u širenje ideologije i objašnjavanje u kojem pravcu društvo treba da se kreće, to otvara pitanja koja se više ne smiju ignorisati.