Hrvatska i Bosna i Hercegovina konačno su potpisale Sporazum o Južnoj plinskoj interkonkeciji. Osim brojnih problema sa kojima ćemo se suočavati pri samoj gradnji plinovoda sa hrvatske strane, kupovinom plina i slično, važno je podsjetiti da je u Zakonu o Južnoj interkonekciji donesenom u Federaciji BiH određen i kontroverzan postupak promjene namjene zemljišta.

Činjenica je da se građenje može odobriti na zemljištu koje je određeno kao građevinsko zemljište. Budući da je trasa plinovoda Južne interkonkecije određena na zemljištu koje predominantno nije građevinsko, bit će potrebno izvršiti prenamjenu ostalih zemljišta. Tu se najviše misli na klasifikaciju šumskog i poljoprivrednog, piše Stav.ba.

Vlada Federacije BiH već je imenovala Komisiju za stručnu ocjenu u postupku izdavanja urbanističke saglansosti za plinovod koja uskoro mora dostaviti strulbu ocjenu nakon pregleda dostavljene dokumentacije uz zahtjeve za izdavanje urbanističke saglasnosti, a ocijenit će i usklađenost idejnog projekta sa zakonskim i podzakonskim propisima iz oblasti prostornog uređenja. Članovi Komisije dolaze iz Srednjobosanskog kantona, Zapadnohercegovačkog te Kantona 10.

Već je samo obrazloženje izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji sadržavalo objašnjenje kojim je kao poseban problem predstavljen postupak promjene namjene šumskog zemljišta i promjene namjene poljoprivrednog zemljišta zbog "neusklađenog ili nedostajućeg zakonodavnog okvira".

Drugim riječima, dosta toga u vezi sa samom realizacijom projekta uopće nije regulirano, a čak i kada postoji zabrana raspolaganja zemljištem koju je nametnuo OHR upravo kako bi se spriječile zloupotrebe poput promjene vlasništva ili raspolaganje, to se zakonom nije tretiralo. Kako bi se smanjila mogućnost odlaganja realizacije projekta, propisan je mehanizam "prešutne saglasnosti", odnosno da se saglasnost smatra datom ukoliko javna preduzeća i druge nadležne institucije ne izdaju tražene akte u ostavljenom roku u smislu urbanističkih i drugih saglasnosti.

Najopasniji dio plana vlasti svakako je izuzimanje vlasništva u javnom vlasništvu bez naknade. Dakle, ukoliko smo utvrdili da je najveći dio zemljišta kojim prolazi Južna interkonekcija šumsko državno zemljište, otvara se Pandorina kutija djelovanja vlasti na kantonalnom nivou u našoj zemlji u proteklih trideset godina.

Naime, javna preduzeća koja na prostoru bh. entiteta Federacija BiH upravljaju šumama, prema informacijama sagovornika Stava, već su godinama ranije kao svoju imovinu upisivali državnu imovinu Bosne i Hercegovine - šumsko zemljište. Time, ukoliko će ista ta javna preduzeća zbog projekta bez ikakve naknade odreći se "vlasništva" koje to nije, to znači da će državna imovina biti prepuštena nekome bez odluke državnih institucija.

Ustavni sud BiH već je 2024. godine na zahtjev državnog delegata Kemala Ademovića donio ocjenu ustavnosti Odluke Vlade Federacije BiH o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene. Tada je ta odluka ocijenjena neustavnom te je federalnoj vladi naloženo da poništi sve odluke i aktivnosti koje su na toj odluci zasnovane.

- Osporeni akt je donesen suprotno zabrani raspolaganja državnim zemljištem koje obuhvata i šume i šumsko zemljište... Državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, nesumnjivo je da navedena odredba daje ovlaštenja državi BiH, odnosno Parlamentarnoj skupštini da regulira pitanje državne imovine. Prema tome, ovdje se radi o isključivoj nadležnosti BiH - dio je odluke Ustavnog suda BiH s kojom je Vlada Federacije BiH upoznata.

Mogućnost da ovlašteni predlagač ponovno delegira Ustavnom sudu BiH zakonodavno rješenje koje je usvojeno, a u direktnoj je koliziji sa zabranom raspolaganja državnom imovinom, i dalje postoji. No ko od političara u našoj zemlji to trenutno smije uraditi? Kada su se sve procedure maksimalno skratile kako bi se raznim pravnim, političkim i tehničkim vratolomijama unutar institucija entiteta FBiH te BiH stvorile pretpostavke za realizaciju projekta Južne interkonekcije.

Pitanje imovine će morati biti riješeno zbog pravne sigurnosti investitora koji se sada suočava sa decenijama nemogućnosti postizanja konsenzusa između političkih opcija u našoj zemlji o temeljnim pitanjima onoga što su bh. suverenitet i teritorijalni integritet.