Prodaja ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) očigledno nije ni blizu kraja, iako se rok opasno približio. Javnost nema uvid u to u kojoj su fazi pregovori, niti šta su ruski Gazprom Neft i mađarska kompanija MOL do sada dogovorili. Portal Nova.rs došao je do saznanja da upravo dva ruska uslova koče cijeli proces prodaje. Navodno, ruska strana traži da im se novac od prodaje uplati direktno na račun, što bi bilo protivno sankcijama koje su na snazi, kao i da traže da im se NIS vrati kada im sankcije budu ukinute.

Sagovornik portala ističe da su ovo legitimni zahtjevi ruske strane, ali da nisu izvodljivi, te dodaje da postoji opasnost da se rok prodaje ponovo odloži, što produžava neizvjesnost za samu kompaniju, ali i za privredu.

Kupovina vremena i nedostatak zvaničnih informacija

Broker Nenad Gujaničić ističe da je sigurno tačno, i da važi otkad traje ova saga od početka prošle godine, da ruska strana ne želi – i ima puno pravo da ne želi – prodati taj većinski vlasnički udio u NIS-u. Dodaje da se sva postupanja ruske strane mogu posmatrati kao neka vrsta kupovine vremena kako se ta transakcija ne bi desila.

"Trenutak kada je izgledalo da bi moglo doći do transakcije bio je početkom ove godine, kada je država Srbija zaprijetila potencijalnom nacionalizacijom. Tada je, 19. januara, MOL potpisao Sporazum koji je zvanično objavljen na stranici Budimpeštanske berze i od strane samog MOL-a. To je bio jedini vidljiv napredak u smislu izlaska ruske strane iz vlasništva. S druge strane, ruska strana nikada nije zvanično objavila da je postigla sporazum o prodaji; to ne možete naći na stranici Gazproma. Bile su neke izjave ruskih zvaničnika, ali formalne objave o postignutom sporazumu nije bilo", rekao je Gujaničić.

Uslovi iz domena "naučne fantastike"

On kaže da su ovi navodni ruski zahtjevi o kojima se priča legitimni, ali da su pomalo nerealni, posebno kada je riječ o tome da im se NIS vrati u vlasništvo nakon ukidanja sankcija.

"Ono što OFAC (Kancelarija za kontrolu strane imovine SAD-a) ispituje prilikom odobravanja potencijalnih transakcija jeste upravo to da se takve stvari ne dese. Ako se sjećate prodaje imovine Lukoila, OFAC je veoma brzo isključio potencijalnog kupca, kompaniju za koju se sumnjalo da je povezana s Kremljom. U tom smislu, taj drugi uslov smatram nerealnim, osim ako se drastično ne promijeni geopolitička slika", objašnjava Gujaničić.

Što se tiče prvog zahtjeva – da se novac uplati direktno na račun, a ne na privremeni račun gdje bi bio zamrznut do ukidanja sankcija – Gujaničić podsjeća da su sankcije uvedene pod ocjenom da prihodi od NIS-a finansiraju rat u Ukrajini. Ako bi ta sredstva otišla direktno ruskoj strani, ispalo bi da i sama prodaja NIS-a finansira rat, što je neprihvatljivo za međunarodnu zajednicu.

"Postojala su rješenja da se novac uplati na određeni račun koji kompanija Gazprom, odnosno ruska država, ne može koristiti. Recimo, dividenda koju je NIS uplaćivao prošle godine, a koja pripada i Gazpromu kao najvećem akcionaru, uplaćena je na takav račun. Moje mišljenje je da su oba zahtjeva legitimna, ali da je ovaj drugi iz domena naučne fantastike, osim ako Amerika i Rusija ne postanu saveznici. Oko prvog uslova se možda i mogu napraviti kompromisi, ali čitav proces je izuzetno nepredvidiv", istakao je on.

Srbija na margini događaja

Na pitanje gdje se Srbija nalazi u ovoj priči i hoće li izvući "deblji kraj", Gujaničić navodi da je domaća strana od početka na margini.

• Bez uticaja i informacija: Srbija nema uticaj na pregovore niti informacije o tome u kojem smjeru priča ide.

• Nepovjerenje: Srpska strana nije figurirala kao kupac ruskih akcija zbog apsolutnog nepovjerenja ruske strane prema državi Srbiji.

• Šteta po privredu: Dok traju ove igre, kompanija trpi i gubi tržište. Iako je NIS u prvom kvartalu zabilježio profit, uslovi poslovanja su izuzetno teški.

"Kada postoji ovakav problem u privredi, a znamo da je NIS strateški važna kompanija, ključno je da se to riješi što prije. Čak i ako se nađe pozitivno rješenje, ono neće biti toliko efikasno kao što bi bilo da je nađeno ranije. Bojim se da bi se rok za prodaju mogao ponovo odložiti, što bi nas ostavilo u situaciji vječite neizvjesnosti, a to je loše i za kompaniju i za opšte funkcionisanje privrede", zaključio je Gujaničić.