Piše: Rasim BELKO / NAP

Ne znam u čije ime i za čiji račun rade Boris Brezo i Enver Kazaz, ali to nije teško dokučiti na osnovu njihovog razgovora od prije neki dan. Sve se zbilo u podcastu pomenutog novinara, kojem je u Sarajevu malo šta odgovaralo i profesora koji voli opetovano reciklirati vlastitu propagandu. Ono što je sigurno, ne rade za račun interesa većinske javnosti, građana, države ili objektivnog sagledavanja činjenica.

O Brezi neću pisati, ali ću reći da je neumjesno uskakati u riječi sagovornika, da bi se bilo veći Kazaz od Kazaza, a taj novinar da bi pojačao utisak, o Komšiću i Miletiću govori kao o svetim sarajevskim kravama.

Čemu pripada i čime se motiviše Enver Kazaz nije nepoznato sarajevskoj, ali ni bosanskohercegovačkoj javnosti. Znamo ga kao agitpropa koji je u ulozi profesora jezika i književnosti forsirao politički projekat Trojka uoči izbora 2022. godine, a potom pravdao i nametanje tog projekta na vlast iako su od izbornih pobjednika bili miljama daleko.

I tada je Kazazu bio nebitan i Ustav i Izborni zakon, jer je branio Schmidta koji je u interesu HDZ-a nasilno mijenjao političku sliku.

Kazaz faktički nije ni prestao biti agitprop teških, ali dobro plaćenih ideja. Nakon Trojke zagovarao je rješenja po mjeri Dragana Čovića, što ga je i dovelo u poziciju da kao nebitan faktor u političkom i javnom životu BiH završi na kavi s Draganom Čovićem.

Danas je iznova agitprop antievropske i antidržavne priče koju promoviše u nastojanju podrivanja standarda koji se za BiH traže na osnovu onog što definiše Evropska unija.

Gledamo li njegovu uticajnu sferu Kazaz je obična truba, ali je kao takav dovoljan da muti bistru vodu bosanskih i euroatlantskih polja u različitim medijski podobnim oblicima.

Ali, jedan trend prati Kazaza, a sve učestalije i Socijaldemokratsku partiju, koja se za izrečene poruke njihovog agitpropa još nije ogradila, pa u skladu s tim šutnju možemo posmatrati kao odobravanje. Šta o tome misli SDP-ova perjanica Denis Bećirović, na njemu je da kaže, ali je evidentno da je crveni bh. socijalizam zglajz'o u ustašku UZP desnicu.

Naime, Kazaz u razgovoru s Brezom, a u pokušaju nanošenja štete Željku Komšiću, članu Predsjedništva i lideru Demokratske fronte, kaže: “Ako vi kao član Predsjedništva kako se to kaže iz reda hrvatskog naroda, koristite kapital jedne od vojski koje su učestvovale u ratu u BiH (Armije RBiH), koji je kombinacija agresije i građanskog rata da se odmah razumijemo, vi se automatski svrstavate na jednu stranu. Možete se zvati Milorad ili Dragan, ali ako su vaše parole proizašle iz te vrste i ako ih vrlo agresivno iznosite u javnom prostoru, onda ste vi u ideološkom smislu, zapravo bošnjački nacionalist”.

Činjenica da profesor književnosti u sutonu svoje karijere, koji se odužio, pokušava definisati karakter rata, karakter Komšića i izmisliti neki nacionalizam, dovoljno objašnjavaju ko je Kazaz, pa tek šta i za čiji račun govori.

Ali, red je ovog pohlepnog jehudiju podsjetiti da su internacionalne presude Haškog tribunala definisale karakter rata u Bosni i Hercegovini. To što on pokušava zamagliti činjenice opasno je samo iz jednog razloga, jer će ga mediji koji propagiraju secesionizam i priču o građanskom ratu iskoristiti kao bošnjačkog (po imenu) profesora, koji “govori istinu kao neko iz Sarajeva”.

Zamagljujući istinu u interesu političke laži, Kazaz se konačno razotkriva i time ulazi u ulogu Dževada Galijaševića. Zna Kazaz ko je i kada napao ovu državu, zna on odlično i koje su susjedne vojske došle na našu teritoriju RBiH, ali mu nije bitno, jer on štiti svoje pravo na interesnu kavu s Čovićem.

Činjenica da je Željko Komšić omiljen u narodu kao Zlatni ljiljan Armije RBiH Kazazu smeta jer je on dio one sarajevske FGR mase koja branioce Bosne i Hercegovine naziva ruralnom masom.

Ali, šta su činjenice naspram pohlepe. A pohlepa je razotkrila lažnog socijaldemokratu odvodeći ga do dna s kojeg nam poručuje da bi članove Predsjedništva BiH trebali birati neki elektori kroz koje bi Dragan Čović imao kontrolu nad jedinom institucijom koju u FBiH ne kontroliše u kontinuitetu od Washingtonskog sporazuma do danas. No, s obzirom da je Kazaz agitprop i vrlo blizak SDP-u, javno je pitanje za rukovodstvo SDP je li ovo i njihov stav. Naročito ih pitam jesu li i oni stava da je rat u BiH imao kombinovani karakter građanskog i agresije. Pritom, Kazaz antiustavno koristi termin županija, što je posljedica činjenice da je svoje znanje posljednji put apdejtov'o u prošlom stoljeću.

U suštini, ključni razlog zašto Kazazu smeta politika Komšića, Zlatka Miletića i Slavena Kovačevića je zadatak koji je dobio da udara na branu koja zagovarajući koncept građanskog uređenja države smeta kombinovanju ustavnih promjena po mjeri Zagreba i Dragana Čovića.

Zbog toga su mu Komšić i Miletić militantni, jer Kazazov zadatak je očigledno da iz Sarajeva šalje poruke koje će biti kec na deset Zagrebu i njihovoj filijali u Mostaru.

Zanimljivo je da Kazaz u naletu ispaljivanja obmana, neometan od Borisa Breze, ponavlja poruke lidera NiP-a Elmedina Konakovića o apelaciji Slavena Kovačevića pred Sudom za ljudska prava u Strazburu. Tako nam Kazaz veli da je “Kovačević obrukao BiH” i još da “nema kredibiliteta”, jer Kazaz naravno čita Večernji i druge hercegovačke medije, pa im vjeruje do balčaka.

Da je Brezo bio voditelj po pravilu esnafa, pitao bi Kazaza šta pod tom porukom o Kovačeviću podrazumijeva, pa bi shvatio da njegov sagovornik pojma nema ni o apelaciji ni o opredjeljenju Kovačevića, kao što nema pojma ni šta je građanska država ni šta znače presude o agresijama Srbije i Hrvatske na BiH, ali mantra, jer u mantri mu je put do ostvarivanja interesa.

Kazaz bi, da se našao u polju suštine, upao u jamu vlastitog neznanja, jer dok je on čitao Krležu, neko je pisao, izučavao i apelirao da svaki čovjek vrijedi isto. Ali, eto ovaj profesor književnosti bi odlučivao o karakteru Kovačevića i njegove apelacije.

I da ne bude dilema, nije ovo odbrana Kovačevića, jer od Kazaza se može braniti lako, nego poruka da i Kazaz mora shvatiti cijenu igranja za antidržavne timove. Svaki put kada on izađe u javni prostor pod crvenim bajrakom ustaštva i mi ćemo izaći da mu odgovorimo. Jer, ako se Kazazu bez odgovora otvori javni prostor, Dževad Galijašević će otići u drugi plan.

Kazaz nije politički opasan po kadrove koje proziva, naprotiv, ali je opasan jer muti narativ i govori iz Sarajeva, s pozicije profesora i analitičara. A kada jedan sarajevski profesor kaže da je “Bosna i Hercegovina konsocijacijska demokratija”, a na to mu hrvatski mediji dodaju da je Bošnjak jer se zove Enver, onda je to problem.

Problem je zbog činjenice da će ta hrvatska javnost puno lakše manipulisati i prema internacionalnoj zajednici porukama Kazaza, Elmedina Konakovića i drugih koji su javno podupirali priču Dragana Čovića o legitimnom izboru članova Predsjedništva.

A najveća briga zbog svega je situacija u kojoj sada i članstvo SDP-a, ostatak Trojke se nije do kraja izjasnio, zagovara podršku kandidatkinji HDZ-a BiH Darijani Filipović.

Sve to dolazi nakon tri godine u kojima je Trojka bila politički šegrt HDZ-a. Zato bi vrh SDP-a morao izaći i javno kazati je li njihov izborni program borba protiv građanske države, zagovaranje legitimnog i konsocijacije.

Vratimo se neznanju i potpunom rasulu u glavi Envera Kazaza, koji za HDZ-ovu kandidatkinju Filipović kaže: “Pristojna gospođa, ali instrument u rukama Dragana Čovića”.

A onda nadovezuje: “Ne bi me iznenadilo da građani građanske orijentacije odbiju glasati i za Bećirovića i za Izetbegovića i za Kovačevića, i glasaju za gospođu Filipović, da bi naštetili ovakvoj vrsti politike”.

Realno, šta’š mu reći kad on ne može sam shvatiti provaliju u koju je skočio. Ali, to otprilike zvuči ovako - navijači Sarajeva će zbog lošeg trenera, desetke i napadača otići u Mostar da navijaju za Zrinjski. Može, al’ na nekim teškim opijatima!