Naučnici su dugo upozoravali na razorni zemljotres poznat kao "Big One" koji se očekuje u zoni Cascadia, no stvarnost bi mogla biti znatno gora. Morski geolog Chris Goldfinger sa Državnog univerziteta Oregona ističe da bi aktivnost dva najopasnije rasjeda na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država mogla biti sinhronizovana.

Dva najopasnija rasjedna sistema na zapadnoj obali SAD-a, zona subdukcije Cascadia i rasjed San Andreas, mogli bi biti znatno povezaniji nego što se dosad mislilo. Novo istraživanje sugerira da se njihova aktivnost može "sinhronizovati", što znači da bi zemljotresi mogli uslijediti u razmaku od svega nekoliko minuta ili sati, piše Science Daily. Takav scenarij dramatično povećava razmjere moguće katastrofe, jer bi umjesto jednog razornog udara, više regija moglo biti pogođeno gotovo istovremeno.

Chris Goldfinger, vodeći autor studije, naglasio je da ovo predstavlja gori scenario od onoga na koji su stručnjaci ranije upozoravali. On je rekao da su ljudi navikli slušati o "velikom zemljotresu" u Cascadiji kao o golemoj katastrofi, ali da se ispostavlja kako to nije najgori mogući ishod. Naime, nova studija sugerira da bi potres na jednom rasjedu mogao pokrenuti podrhtavanje tla na drugome, što otvara mogućnost gotovo istovremenih seizmičkih udara.

Tragovi iz dubina okeana

Da bi istražili tu hipotezu, Goldfinger i njegov tim analizirali su uzorke sedimenta s okeanskog dna koji čuvaju oko 3.100 godina geološke historije. Fokusirali su se na tzv. turbidite, slojeve sedimenta nastale podvodnim klizištima koje često uzrokuju zemljotresi. Usporedbom slojeva iz područja pod utjecajem oba rasjeda, naučnici su uočili podudarnosti u strukturi i vremenu nastanka, što upućuje na moguću sinhronizaciju između Cascadije i sjevernog dijela rasjeda San Andreas.

Iako je precizno određivanje vremena između zemljotresa iznimno teško, Goldfinger navodi tri slučaja u posljednjih 1.500 godina, uključujući i onaj iz 1700. godine, za koje podaci sugeriraju da su se dogodili u razmaku od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ova otkrića imaju ozbiljne implikacije za pripreme u slučaju prirodnih katastrofa, s obzirom na to da bi ovakav slijed događaja potpuno blokirao odgovor hitnih službi.

Scenarij katastrofe većih razmjera

Goldfinger je upozorio da bi i zemljotres na samo jednom od tih rasjeda iscrpio resurse cijele države za odgovor na krizu. On je pojasnio: "Ako bi se aktivirali istovremeno, mogli bismo imati San Francisco, Portland, Seattle i Vancouver u vanrednom stanju, i to u vrlo kratkom vremenskom razmaku." Naučnici su i ranije razmatrali mogućnost međudjelovanja rasjeda, no konkretni dokazi bili su rijetki. Jedini zabilježeni primjer dolazi sa Sumatre, gdje su dva velika zemljotresa pogodila tu regiju u razmaku od tri mjeseca 2004. i 2005. godine.

San Andreas Izvor: Profimedia / Autor: US GEOLOGICAL SURVEY / Sciencephoto

Ključni trenutak za ovo istraživanje dogodio se tokom ekspedicije 1999. godine kada je tim slučajno skrenuo s rute i uzeo uzorke južno od rta Mendocino u Kaliforniji, unutar zone rasjeda San Andreas. Otkrili su "dvostruke" slojeve sedimenta koji ukazuju na dvostepeni proces: donji sloj je nastao tokom velikog zemljotresa u Cascadiji, dok je gornji rezultat kasnijeg potresa u rasjedu San Andreas. Koristeći radiokarbonsko datiranje, naučnici su potvrdili da su ovi slojevi nastali uslijed zemljotresa koji su se dogodili u veoma kratkom razmaku.

Izvor: tportal.hr