Portret Emmanuela Macrona, predsjednika Francuske Republike, prislonjen je uz zid na podu kancelarije. Dva metra dalje, rukom ispisana tabla proklamuje simboličnu pobjedu: „Ovdje počinje nova Francuska.“ Kroz prozor gradonačelničkog ureda, obojenog u jarkoplavu boju, vidi se bazilika u kojoj počivaju kosti francuskih kraljeva. Ali vide se i uske ulice Saint-Denisa, grada sa 115.000 stanovnika, u kojem je zrak zasićen mirisima halal prodavnica, žamorom džamija i siluetama žena s hidžabima, prenosi Bosna.hr pisanje španskog lista El Pais.

To je multikulturalni pejzaž druge najveće općine u pariškoj regiji, smještene u najsiromašnijoj provinciji zemlje, gdje imigranti čine trećinu stanovništva. Dolazak novog gradonačelnika potresao je Francusku; on sam ostaje potpuno smiren. „Portret? Tako je zatečen kad sam ušao. Nisam ga skinuo, jednostavno ga nisam ponovo okačio na zid“, objašnjava Bally Bagayoko, novoizabrani gradonačelnik Saint-Denisa.

Bagayoko (52), sin porodice porijeklom iz Malija, ostvario je historijski rezultat pobijedivši na općinskim izborima već u prvom krugu sa 50,77% glasova. To je bio presedan: prvi crnac i musliman na čelu grada sa više od 100.000 stanovnika. Ta prekretnica pokrenula je talas rasizma u konzervativnim medijima, koji su išli toliko daleko da su ga nazivali pogrdnim imenima i širili dezinformacije, poput one da je Saint-Denis nazvao „gradom crnaca“ (noirs) umjesto „gradom kraljeva“ (rois), koristeći sličnost tih riječi u francuskom jeziku.

„Očekivali smo napade. Znali smo da će uslijediti. Prva optužba došla je od bivšeg gradonačelnika, koji je tvrdio da našu kandidaturu podržavaju trgovci drogom. Ali rasistička ofanziva se nastavila kroz e-mailove, prijetnje, pa čak i kroz muziku…“, kaže Bagayoko.

U njegov ured svakodnevno stižu poruke mržnje i anonimni pozivi u kojima se s druge strane linije pušta melodija „Beaux Dimanches“ malijskog dua Amadou & Mariam. Bagayoko se na to samo osmjehuje. „Misle da vrijeđam Republiku. Ja predstavljam sve što oni preziru. Ne uklapam se u njihov model moći, u njihovu ’bijelu’ ideju Republike. Ali ovo je realnost. Današnja Francuska, u svojoj raznolikosti, izbacila je ljude koji prije nekoliko godina nisu imali pravo na ove pozicije. To je proces koji je izmakao kontroli onih koji su vjerovali da samo oni mogu odlučivati ko smije sjediti u ovim foteljama. Zato govore o majmunima ili trgovcima drogom; to je neokolonijalni pristup. Očigledno, da sam bijelac i da se drugačije prezivam, problema ne bi bilo.“

„93“ je poštanski broj departmana Seine-Saint-Denis, provincije s najviše imigranata i najmlađom populacijom u zemlji. To je oličenje banlieuea, predgrađa koja su navikla puniti naslovnice zbog nesigurnosti, nereda ili islamističkih geta. Ali Saint-Denis je danas i naslijeđe Olimpijskih igara i prostor velikih investicija. On predstavlja budućnost Pariza koji se mora širiti izvan svojih perifernih bulevara.

Bagayokova pobjeda rezultat je dvostrukog fenomena: demografskog i socijalnog. Mladi koji su prije 15 godina protestovali na ulicama sada su u srednjim godinama. Umjesto radikalizacije, mnogi su doživjeli određeni stepen „buržoaziranja“,imaju djecu, karijere i traže društveno priznanje. Filozof Olivier Roy primjećuje da muslimani više nisu samo nekvalifikovana radna snaga; oni su danas ljekari, advokati, novinari i socijalni radnici. Riječ je o svojevrsnoj džentrifikaciji muslimanske srednje klase.

Bagayoko je čovjek s ulice, iz susjedstva. Subotom i utorkom i dalje trenira djecu u košarkaškoj školi. Ali on je i oštrica partije La France Insoumise (LFI) Jean-Luca Mélenchona. Njegova pobjeda je dokaz uspjeha strategije kojom se ova stranka ukorijenila u radničkim četvrtima pariške periferije, mobilizirajući apstinente i manjine, poput alžirske zajednice, koji svakog jutra pune vagone vozova RER-a odlazeći na posao.

„Nova Francuska je koncept koji nema veze s etnicitetom ili podjelom Republike. Radi se o priznavanju da jedna nova generacija čini Francusku i da je ona drugačija od one prije 30 godina. To je priča o zemlji i društvu u pokretu. Moramo naučiti živjeti s tom realnošću, uključujući i činjenicu da ljudi iz radničkih četvrti, koji su crnci, postaju gradonačelnici“, ističe Bagayoko.

Od posljednjih izbora, Saint-Denis više nije samo obična općina. To je jedna od ključnih tačaka oko kojih će se vrtjeti predsjednička kampanja 2027. godine. Bagayoko ne bježi od te odgovornosti. On namjerava iskoristiti svoju trenutnu medijsku popularnost kako bi lokalne probleme nejednakosti, koji pogađaju cijelu Francusku, postavio u sam vrh nacionalne političke agende. Kao jedan od najeksponiranijih gradonačelnika današnjice, Bagayoko će biti nezaobilazan glas te nove, nezaustavljive realnosti.

IZVOR: El Pais