Piše: Sead Numanović

Hrvatska petorka izbacila je Zdenka Lučića za kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Nije pretjerano poznat.

Ilija Cvitanović nema tako blizak odnos s njim, kakav ima Dragan Čović sa svojom izabranicom - Darijanom Filipović.

A ko je Zdenko Lučić?

Chat GPT ili Google ili Wikipedija, izbacili bi nekakav njegov profil.

Ali to je za influensere. Ili "influensere" na pozicijama u aktuelnoj vlasti.

No, šta bi mogao donijeti njegov ulazak u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine?

Filipović netom upozori da Lučić ima "pravo na kandidaturu" (šta god joj to značilo), ali se mora "paziti na izbornu matematiku".

"Svaki dodatni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva smanjuje šansu Hrvatima da izaberu svog legitimnog predstavnika."

Ona je već u kampanji ne za poziciju u Predsjedništvu BiH, već za treći entitet. Kako vrijeme odmiče, sve je jasnije da joj je to primarna, ako ne i jedina meta i cilj.

Za politički koncept koji već dugi niz godina fura predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, pozicija u predsjedništvu i "legitimno predstavljanje" su samo instrumenti.

Za šta?

Prvo i iznad svega - dalje lično bogaćenje i neprikosnovena politička moć.

Onda, očuvanje i dalje učvršćivanje ratom zaposjednute teritorije.

Na tom području provodi se već treću deceniju rastući aparthejd.

Naivni bi rekli da je Draganu Čoviću stalo da "otopli" odnose s Bošnjacima. On je često emitirao takve signale. Čak je otišao na noge reisu-l-ulemi Huseinu Kavazoviću...

Djelatno, nije se promijenilo ama baš ništa.

Šta više!

U Zagrebu je predstavljena (opet!) karta tog famoznog trećeg entiteta. Sa sve Mostarom, Jablanicom, Konjicem, Busovačom... i drugim mjestima gdje su Bošnjaci većina stanovništva i prema zadnjem popisu.

A onda, da bi i zadnjoj budali bilo jasno, oteo još jednu hidroelektranu na Neretvi.

Da je Čović bio ozbiljan, naprimjer, naredio bi svojim poslušnicima u Čapljini da tamošnji predsjedavajući Gradskog vijeća bude profesionaliziran, da ima ne samo ured, "reprezentaciju" i slične zakonom omogućene privilegije, već imao i adekvatnu političku težinu. Kakvu u Kaknju ima predsjedavajući Općinskog vijeća.

Ali, to se nije desilo.

Niti će se desiti!

Jednostavno, politika aparthejda prema Bošnjacima, a još i više prema preostalim Srbima je Čovićevo čedo! I, ko je u Sarajevu, makar, primijetio da u Klubu Bošnjaka Gradskog vijeća Mostara sjedi i Tea Primorac?! Ona se izjasnila kao Bošnjakinja i tamo je. I sjedila je u vijećnici kada su svi (ostali) Bošnjaci bojkotirali to tijelo!

Lučić, pak, nastupa studiozno.

Ne bakće se velikim temama, daje odmjerene izjave, pokreće inicijative koje nismo do sada vidjeli...

On ne pledira na glasove. Pledira na prepoznatljivost i autentičnost.

Kada mora govoriti o Željku Komšiću, govori i o Draganu Čoviću. I njega targetira, dok Komšića nastoji minimizirati. Kaže da je Komšić uvijek bio Hrvat. A Čović je to odnedavno. Bio je svo vrijeme Jugosloven!

U privatnim komunikacijama se, kažu, nije promijenio.

Od ranije je, opet kažu, bio etabliran kao čovjek koji je racionalan. Ako mu se ponudi razumno (šta god to značilo) rješenje, podržat će ga. Ili predložiti promjene koje bi mogle biti i bolje, ako se obje strane slažu.

Za razliku od Filipović, koja računa i na glasove Bošnjaka koji slijede stajališta Envera Kazaza, naprimjer, ili nekih brbljivih kadrova Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Lučić je fokusiran na Hrvate. Bošnjacima šalje (suptilne) poruke da nikada nije ratovao protiv njih.

Ali, ovaj general HVO-a, "provuče" epizode zajedničkih bošnjačko-hrvatskih sukoba i pobjeda protiv naoružanih formacija bosanskih Srba.

Svaki glas je bitan. Pogotovo u ovoj utrci.

Slavena Kovačevića je Demokratska fronta prvog izbacila u političku i izbornu orbitu.

Sa Filipovićem i Lučićem, i u ovom segmentu, izbori postaju još zanimljiviji. Pa čak i nepredvidiviji.

Lučić, napisah, do sada vodi odmjerenu kampanju.

Ko je makar čuo za njegovu porodicu, načisto je!

Bez obzira što je jedan od njih, u studiju HRT-a u Zagrebu - na ovaj ili onaj način, ovako ili onako - podržao Čovićevu izabranicu za poziciju u Predsjedništvu BiH.

Kažu mi da će Lučić voditi kampanju sa što manje zamjeranja Bošnjacima.

Ne znam da li će to značiti i njegovu ponudu za veliki dijalog, da se razriješe (sva) pitanja koja muče dva naroda već decenijama. Neću se iznenaditi da i to čujemo.

A šta ako pobijedi?

Zdenko Lučić i sam jak je kandidat. Njega se ne može spengati u gepek i vozati po Mostaru ili Grudama da "promijeni mišljenje"!

Ali, ipak, politički blok - ta hrvatska petorka - slabiji je od HDZ-a i njegovih političkih klonova. A i sam je to!

Čović je još ranije ukalkulirao poraz. Tako rade ozbiljni političari, ma šta mi o njima mislili.

Ako mu izabranica ne prođe u Predsjedništvo BiH, bit će nova ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine!

I to je već rekao na više mjesta. Privatno, istina!

Ako mu se ni to ne ostvari, ako hrvatska petorka dobije dovoljno ruku da može biti faktor za kreiranje vlasti, a sa svojim članom Predsjedništva hoće, šta dalje?

Čović će upaliti sve svoje motore da stigmatizira petorku.

Svaki iskorak tog bloka proći će političku vivisekciju i pogrom Čovićevih medija!

To čak i ja znam!

A mora znati i Lučić i čelnici hrvatske petorke.

Ilija Cvitanović i prije objave Lučićeve kandidature počeo je s oštrijom retorikom.

Kako se stvari sada slažu, kako jedan Mario Karamatić nastupa ili govori i radi jedan Slaven Raguž, već je sve sklopljeno da Bošnjaci dobiju hrvatskog Dodika.

Čovjeka koji je pričao sve što im godi uhu, dok nije izabran. Te 1998. godine Milorad Dodik bio je radikalniji i od nekih tadašnjih vođa SDP-a BiH! Govorio da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić ratni zločinci, da je Slobodan Milošević lopov i utjelotvorenje zla, da je u Srebrenici bio genocid...

Kad je izabran, zasjeo u premijersku fotelju, sve je djelatno zaboravio!

I, da budem otvoren, meni se ova teza nametnula nakon duge kahve s ljudima koji Lučića znaju lično i prilično dugo.

Kada sam im je rekao, stresli su se i s nevjericom je odbacili.