Piše: Luigi Soreca / Politički.ba

U Ezopovoj poznatoj basni, lisica bezuspješno pokušava dohvatiti grožđe prije nego što ljutito odustane, mrmljajući kako je, vjerovatno, ionako kiselo. Nevjerovatna je sličnost sve češćeg narativa i u Bosni i Hercegovini. Suočeni s institucionalnim izostankom djelovanja, neki pribjegavaju argumentu „kiselog grožđa“, sugerišući da je za Bosnu i Hercegovinu rizik od gubitka 373,9 miliona eura iz Plana rasta, pored već izgubljenih 108 miliona eura, beznačajan.

Tako se, primjera radi, navodi da su značajna sredstva dostupna kroz Plan rasta nebitna jer su to „samo krediti“, a ne bespovratna sredstva. Ovakve tvrdnje su izuzetno obmanjujuće.

Od ukupno 976,6 miliona eura izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu u zamjenu za provedbu 113 jasno definisanih reformskih koraka, 280,3 miliona eura ili 548,21 miliona KM su isključivo bespovratna sredstva.

Ili da to stavimo u određenu perspektivu. Naime, nacrt godišnjeg državnog budžeta koji je Vijeće ministara usvojilo 21. maja 2026. godine iznosi 1,58 milijardi KM. Samim time, dio Plana rasta kojeg čine bespovratna sredstva iznosi više od jedne trećine ukupnog godišnjeg državnog budžeta Bosne i Hercegovine. Teško je razumjeti odbacivanje ovakve podrške. Bosna i Hercegovina u ovoj fazi ostaje jedini partner sa Zapadnog Balkana bez ijednog eura iz Instrumenta za reforme i rast iz Plana rasta.

Što se tiče kreditne komponente, kreditna sredstva se nude pod izuzetno povoljnim uslovima koji daleko premašuju uslove bilo kojeg drugog partnera. Predviđa se da će ekonomski rast koji Bosna i Hercegovina može ostvariti kroz ove investicije višestruko premašiti vrijednost samog duga. Ovi krediti imaju maksimalni rok dospijeća od 40 godina, uz velikodušan grejs period koji osigurava da otplata glavnice ne počinje prije 2034. godine (pod pretpostavkom da se potrebni sporazumi finaliziraju ove godine). U kombinaciji s izuzetno konkurentnim kamatnim stopama, znatno nižim od onih koje nude druga tržišta i partneri, EU daje izuzetno povoljnu finansijsku ponudu. Ponudu koju druge zemlje regiona uspješno koriste za ostvarivanje pogodnosti za svoje građane.

Međutim, usred rasprava o kamatnim stopama i višemilionskim paketima, važno je podsjetiti da Plan rasta nije samo pitanje finansijskih ulaganja. Finansiranje je sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi. Koraci navedeni u Reformskoj agendi osmišljeni su da budu pokretač sveobuhvatne ekonomske transformacije i ubrzanja integracije u Jedinstveno evropsko tržište.

Bosna i Hercegovina posjeduje ogroman, neiskorišten ekonomski potencijal. Plan rasta pruža upravo one alate koji su potrebni za pokretanje održivog rasta, prosperiteta i dugoročne stabilnosti.

Ključno je naglasiti da Plan rasta ne postoji izolovano, već je dio šireg okvira evropske podrške. Sredstva iz Plana rasta su zasebna sredstva od 140,5 miliona eura bespovratnih sredstava dodijeljenih BiH u okviru važećeg IPA okvira za period 2025. do 2027. godine, a koji sada čeka na finalnu ratifikaciju. EU također nastavlja pružati ciljanu grantovsku podršku kroz druge mehanizme, poput 45,7 miliona eura mobilizovanih iz Fonda solidarnosti EU za pomoć oporavku nakon razornih poplava 2024. godine. Ukupno gledano, od 2020. godine EU je mobilizovala 2,4 milijarde eura ukupnih investicija za Bosnu i Hercegovinu, uz podršku od 820 miliona eura grantova EU i bilateralnih donatora.

Iza ove mase brojki jasno je vidljiva činjenica da su Evropska unija i njene države članice i dalje daleko najveći pružaoci podrške Bosni i Hercegovini. To nije samo pomoć dobrih susjeda već strateško ulaganje u dugoročnu stabilnost i prosperitet našeg kontinenta, s ciljem cjelovite integracije Zapadnog Balkana u Evropsku uniju.

Za razliku od bespomoćne lisice iz Ezopove basne, domaće vlasti zapravo imaju mogućnost da ugrabe dostupne prilike. Iako je dosljedno demonstrirala fleksibilnost uzimajući u obzir složene procese donošenja odluka u zemlji, Evropska unija također djeluje u skladu sa strogim pravilima i zakonskim rokovima. A vrijeme ističe.

Ključni test odlučnosti Bosne i Hercegovine da napreduje ka postepenoj integraciji u Jedinstveno evropsko tržište je sposobnost domaćih vlasti da ispune uslove koji omogućavaju Centralnoj banci da podnese zahtjev za pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA). Pridruživanje SEPA-i značajno bi smanjilo troškove prekograničnih transfera novca, uključujući prema novim članicama SEPA-e Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, kao i prema EU. To su očigledne koristi za poslovni sektor, kao i za pojedince i porodice.

Još jedan test bit će da li domaće vlasti mogu ispuniti uslove za otvaranje pristupnih pregovora, posebno usvajanjem Zakona o sudovima i Zakona o VSTV-u BiH u skladu s evropskim standardima, te imenovanjem glavnog pregovarača.

Sada je krajnje vrijeme da se ostvari napredak u finalizaciji Sporazuma o zajmu i Sporazuma o Instrumentu, kao pravnom osnovu za isplatu sredstava u okviru Plana rasta. Nakon usvajanja Reformske agende u okviru Plana rasta prošle godine, Bosna i Hercegovina ispunjava uslove za predfinansiranje u iznosu od oko 68 miliona eura. Sporazum o zajmu i Sporazum o Instrumentu standardni su administrativni dokumenti. Nema razloga za odgađanje. I nikakva opravdanja o „kiselom grožđu“ neće moći opravdati žalosnu realnost da nečinjenje nosi visoku cijenu za građane Bosne i Hercegovine.