Kada je 2018. godine Dragan Čović vodio kampanju za izmjene Izbornog zakona koja je suptilno nagovještavala i uvođenje trećeg entiteta, a argumentacija bila bazirana na zahtjevima za legitimnog predstavnika i ugroženost Hrvata u BiH, reagirali su Ured OHR-a, Američka ambasa, ali i skoro cjeli diplomatski kor u BiH. I to u izbornoj godini, piše Dženana Karup Druško, prenosi Politicki.ba

Na izjave Čovića u emisiji HRT-a da je “treći entitet realna mogućnost za BiH i da o tome treba razmišljati”, Američka ambasada je “odlučno odbacila bilo kakvu daljnju geografsku podjelu BiH, uključujući i mogućnost formiranja trećeg entiteta”. Na izjave Dragana Čovića o njegovim prijedlozima izmjena Izbornog zakona jasno su poručili da “ne dolaze u obzir”, komentirajući kako “gospodin Čović nije bio ni ranije zainteresiran za postizanje kompromisa, a nije zainteresiran za kompromis ni sada”. 

Ambasade Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Holandije, Španije, Turske, Velike Britanije SAD-a, te OHR i OSCE izrazili su “duboku zabrinutost zbog očigledne činjenice da u HDZ BiH i SNSD-u ne postoji istinski interes za provođenje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o krivičnom postupku BiH”, navodeći kako je “jasno da njih ne brine to što će njihovo nedjelovanje ozbiljno ugroziti borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u BiH”.

Prije nego što počnete napadati Zapad i Evropu kako je protiv nas, da vas podsjetim da je Dragan Čović jučer u sred Sarajeva na javnom servisu (FTV) “legitimno“ izašao s tim, tvrdeći da je službeni zahtjev Hrvata već 35 godina za trećim entitetom. Na stranu što je to bezočna laž jer su bosanski Hrvati prije 35 godina podržali nezavisnost svoje države Bosne i Hercegovine. Drugo, oni koji su i napravili "HR Herceg-Bosnu" sami su je ugasili sporazumom koji je Tuđman potpisao. Treće, u Hagu je jasno presuđeno šta je ta "HR HZ-HB" bila.

Čovićevu izjavu prenijeli su mediji u Rs i Srbiji. Slučajno?

Na Čovićeve izjave na FTV niko i ne reagira. Ni vlast ni opozicija. Zašto bi Zapad i ambasade u Sarajevu branile našu državu ako to sami ne radimo i ako mi ne ponavljamo šta to znači. Ako ne ističemo presude ICTY i Suda u Stratburu koje zahtjevaju izmjene Izbornog zakona i to u suprotnosti s onim što Čović želi, izmjene koje se nikako ne odnose samo na Federaciju BiH nego na cijelu državu Bosnu i Hercegovinu.

Ako Sarajevo postaje centar iz koga se šalju zahtjevi za obnavljanjem "Herceg-Bosne", a postaje jer i Zdenko Lučić i Dragan Čović to rade preko sarajevskih medija, to je valjda ta profesionalnost i neovisnost i medijske slobode, bez ikakvog kritičkog stava, dok gledamo šta se dešava u Stocu, gledamo navijače Zrinjskog koji pljuju po himni i državi i tvrde da je Hrvatska njihova domovina, a što je direktna posljedica Čovićeve politike koju Lučić kao general HVO samo nastavlja, i slušamo kako kandidat iz Sarajeva za hrvatskog člana Predsjedništva ne može ni otići u Hercegovinu jer nije “legitimina“, onda to nije do Zapada i Evrope nego do – nas.

Vrlo ozbiljan problem imamo s podaništvom i dodvorničkim politikama prema onima koji zagovaraju ideologiju vrlo sličnu onoj devedesetih, ideologiju koja je dokumentirana hiljadama dokaza, ideologiju koja je zagovarala podjelu BiH i etnički čiste teritorije plaćene ljudskim životima i zalivene krvlju.

Prvo mi moramo ustati dostojanstveno u odbranu svojih vrijednosti i istine a onda očekivati od drugih da to podrže. Jer neće Evropljani ustuknuti pred činjenicama i istinom koje imamo zahvaljujući njima jer oni su i osnovali i finansirali ICTY. Zašto bi oni reagirali na to ako ih na to niko ne podsjeća, niko od njih to ne traži. 

Do nas je hoćemo li poštovati tu istinu, dokumentiranu i dokazanu, ili ćemo pokleknuti pred negatorima, revizionistima i neprijateljima BiH, pokleknuti pred politikama koje nisu realizirane devedesetih a sad nam i 35 godina poslije ozbiljno prijete. 

A opet je izborna godina. Koja bi se, po svemu što gledamo, mogla pokazati i kao odlučujuća za budućnost i nas i naše zemlje.