Nova američka strategija prema Zapadnom Balkanu stavlja Bosnu i Hercegovinu u fokus kroz tri ključne teme: smanjenje uloge međunarodnog nadzora, energetsku sigurnost i ograničavanje ruskog i kineskog uticaja.

Kako se navodi u analizi koju je objavio portal Bne Intellinews u izvještaju State Departmenta upućenom Kongresu navodi se da Washington želi napustiti pristup zasnovan na postratnoj izgradnji države i preći na model “uzajamno korisnih partnerstava”, prije svega u oblasti trgovine, energetike i sigurnosne saradnje.

“Era izgradnje država pod vodstvom SAD-a je prošla”, navodi se u dokumentu, uz ocjenu da američka politika prema Zapadnom Balkanu više nije zasnovana na “spašavanju ili rekonstrukciji”, nego na stabilnosti i partnerstvima od obostrane koristi.

Osjetljivo pitanje OHR-a

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važan dio koji se odnosi na ulogu međunarodne zajednice. U dostavljenom tekstu navodi se da je izvještaj objavljen nakon ostavke visokog predstavnika Christiana Schmidta, navodno pod pritiskom Washingtona, te da američki zvaničnici žele smanjenu ulogu međunarodne zajednice u BiH.

Takav pristup, prema tekstu, dovodi SAD u razilaženje sa Evropskom unijom i Velikom Britanijom, koje su do sada uglavnom podržavale snažniju ulogu međunarodnih mehanizama u BiH.

Drugim riječima, ako se takva politika potvrdi u praksi, mogla bi značiti značajan zaokret u američkom pristupu prema BiH, posebno u odnosu na dosadašnju podršku OHR-u i širem međunarodnom nadzoru nad provedbom Dejtonskog sporazuma.

Energetika kao ključna tema

Energetska sigurnost jedan je od glavnih stubova nove američke strategije. Washington upozorava da zavisnost regiona od ruskog gasa ostavlja zemlje Zapadnog Balkana strateški ranjivim, te zagovara diversifikaciju kroz američki LNG, obnovljive izvore energije i nuklearnu tehnologiju, uključujući male modularne reaktore.

Za BiH je posebno važna Južna interkonekcija, gasovod koji bi povezao Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Taj projekat se u izvještaju navodi među infrastrukturnim prioritetima, zajedno sa gasnom interkonekcijom Srbije i Sjeverne Makedonije i hidroenergetskim projektima u regionu. State Department navodi da će aktivno raditi na tome da se regionalni energetski interesi pretvore u konkretne komercijalne projekte, uz veće uključivanje američkih kompanija.

Rusija i Kina kao izazov

Američki dokument upozorava da Kina i Rusija koriste slabe institucije, energetsku zavisnost i neriješene regionalne tenzije kako bi širile svoj uticaj na Zapadnom Balkanu.

State Department tvrdi da Kina koristi trgovinu, državne kredite, propagandu i veze sa političkim elitama kako bi stekla političku prednost u zemljama sa slabim sistemima upravljanja. U izvještaju se navodi i da kineske kompanije često daju niže ponude na tenderima, da bi se kasnije pojavili veći troškovi i kašnjenja.

Rusija se, s druge strane, optužuje za finansiranje destabilizirajućih aktera, podsticanje etničkih podjela i korištenje energetskih veza za pritisak na političke lidere.

Srbija produbljuje veze s Kinom

Objava američke strategije vremenski se poklopila sa petodnevnom posjetom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Kini. Tokom posjete, kineski predsjednik Xi Jinping uručio mu je Orden prijateljstva, najviše kinesko priznanje za strane državljane.

Peking i Beograd tom su prilikom potvrdili “čelično prijateljstvo”, a Srbija i Kina potpisale su paket sporazuma o saradnji u oblastima prava, umjetne inteligencije, digitalne infrastrukture, zaštite okoliša, turizma i industrijskih lanaca. Srbija je najbliži kineski partner i najveći primalac kineskih investicija na Zapadnom Balkanu. Kina je tokom protekle decenije finansirala autoputeve, željeznice, fabrike i rudarske projekte, dok kineske kompanije upravljaju rudnicima bakra i zlata u Boru i čeličanom u Smederevu.

EU u drugom planu

U američkom dokumentu malo se govori o ulozi Evropske unije, iako svih šest zemalja Zapadnog Balkana formalno teže članstvu u EU. U tekstu se ocjenjuje da to vjerovatno odražava dugogodišnje američko uvjerenje da EU nema dovoljno efikasan pristup regionu.

Vučić je tokom posjete Pekingu odbacio pritiske Brisela da Srbija uskladi vanjsku politiku sa EU, poručivši da bi bilo najbolje da mu EU napravi “listu želja” s kim smije, a s kim ne smije razgovarati. Za Bosnu i Hercegovinu, nova američka strategija otvara niz važnih pitanja: od budućnosti OHR-a i međunarodnog nadzora, preko energetske nezavisnosti, do toga koliko će Washington ubuduće politiku prema regionu graditi kroz ekonomske interese, a koliko kroz dosadašnji okvir demokratizacije i stabilizacije.

(N1)