Putnica tvrdi da joj je Wizz Air naplatio maramu vezanu oko struka, što je ponovo otvorilo pitanje: gdje je granica između odjeće i prtljaga prilikom ukrcavanja u avion?

U objavi koja se proširila društvenom mrežom X navodi se da osoblje kompanije Wizz Air na aerodromu u Alikanteu (ALC) jednoj putnici nije dozvolilo ukrcavanje dok ne plati dodatnu naknadu zbog marame koju je nosila oko struka. Autor objave tvrdi i da takvo pravilo ne postoji u važećim propisima, piše Aero.

Aero nije mogao nezavisno potvrditi okolnosti ovog događaja niti pribaviti komentar putnice ili aviokompanije. Ipak, objava je ponovo otvorila pitanje koje se među putnicima pojavljuje godinama: gdje prestaje garderoba, a počinje prtljag?

To pitanje danas je aktuelnije nego ranije. Dok su nekada i najjeftinije karte uglavnom uključivale kabinski kofer, mnoge niskotarifne aviokompanije sada u osnovnu cijenu uključuju samo malu torbu koja mora stati ispod sjedišta. Sve ostalo se dodatno naplaćuje, pa putnici sve češće pokušavaju unijeti više stvari bez doplate.

Javno dostupna pravila kompanija Wizz Air, Ryanair i easyJet definišu broj komada prtljaga, njihove dimenzije i masu, ali ne propisuju koliko slojeva odjeće putnik smije nositi na sebi. Zbog toga povremeno dolazi do sporova na gateu kada zaposleni procijene da pojedini odjevni predmeti zapravo predstavljaju pokušaj unošenja dodatnih stvari bez plaćanja naknade.

Tema je postala toliko sporna da su se njome pozabavili i regulatori. Poljski Ured za zaštitu konkurencije i potrošača (UOKiK) pokrenuo je preliminarnu istragu protiv kompanija Ryanair i Wizz Air nakon brojnih pritužbi putnika.

Prema navodima regulatora, putnici su prijavljivali situacije u kojima su im na gateu dodatno naplaćivani ruksaci i torbe za koje su vjerovali da ispunjavaju propisane dimenzije. UOKiK provjerava ugovorne odredbe, način mjerenja prtljaga, postupak naplate dodatnih naknada i prava putnika koji odbiju platiti.

Predsjednik regulatora Tomash Hrustni podsjetio je da prema sudskoj praksi Suda pravde Evropske unije ručni prtljag razumne veličine i mase predstavlja sastavni dio usluge prevoza i ne bi trebao biti predmet dodatne naplate, pod uslovom da ne ugrožava sigurnost leta.

Ipak, evropski propisi ne daju precizan odgovor koliko jakni, pantalona ili marama putnik smije nositi na sebi. U praksi se obična jakna, kaput, šal ili džemper smatraju garderobom, ali problem nastaje kada putnik nosi veliki broj slojeva ili ih koristi za skrivanje stvari koje bi inače bile u torbi.

Takvi slučajevi nisu novost. Jedan od najpoznatijih dogodio se 2018. godine na aerodromu Keflavik, kada je putnik pokušao ukrcavanje noseći više slojeva odjeće kako bi izbjegao doplatu. Sličan slučaj zabilježen je i na Filipinima 2019. godine, kada je putnica obukla više slojeva odjeće kako bi smanjila težinu prtljaga i izbjegla naknadu.

Još kreativniji primjer bio je putnik Ryanaira koji je svoj kaput prepravio u “nosivi kofer” sa skrivenim džepovima, u koje je smjestio dio stvari koje bi inače nosio u torbi.

Slučaj iz Alikantea zato je ponovo privukao pažnju javnosti. Dok jedni pokušavaju izbjeći dodatne troškove oblačeći više slojeva odjeće, drugi nastoje dosljedno primjenjivati pravila.

Za sada ne postoji evropsko pravilo koje određuje koliko slojeva odjeće putnik smije nositi prije leta. Zbog toga će marama, jakna ili kaput sa džepovima i dalje ostati predmet procjene zaposlenih na gateu, a ponekad i sporova koji mogu koštati više od same avionske karte.