Lider HDZ-a Dragan Čović izbjegavao je komentirati nominaciju stranaka hrvatske Petorke za poziciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na ovogodišnjim Općim izborima. No, sve se iznenada promijenilo kada se bivši brigadni general HVO-a Zdenko Lučić odlučio za ofanzivniju strategiju prema lideru HDZ-a, vjerovatno u nastojanju da iz političkog mraka zakorači u širu sliku, piše Stav.ba.

Nedavno je Lučić tokom gostovanja u programu jedne sarajevske televizije tvrdio kako nije protiv HDZ-a već protiv Dragana Čovića, nastavljajući tako svoju tvrdnju da je jedan od osnivača bh. HDZ-a te da nikada formalno tu stranku nije napustio. Šta o tome misle stranke Petorke koje se predstavljaju kao alternativa HDZ-u BiH, nikome nije poznato.

Čović je raznorazne optužbe na svoj račun ignorirao četiri dana, sve dok nije bio prisiljen odgovoriti na direktno postavljeno novinarsko pitanje. Vjerovatno pod dojmom da njegova štićenica Darijana Filipović po rezultatima nezavisnih istraživanja nema podršku biračkog tijela, tada je kazao da "nećemo nikome dopustiti, a pogotovo ne nekom šverceru, spekulantu, ratnom profiteru i kriminalcu da komentira vrijednosti Domovinskog rata i ono što smo stvorili".

Lider HDZ-a je također mišljenja da je Lučićev napad "nalog iz Sarajeva".

No, to je daleko od istine. Nalog iz Sarajeva ne postoji, ali nalog iz Zagreba svakako da.

Naime, zvanični Zagreb ima namjeru udaljiti se od Čovića i njegovih politika te konačno pružiti podršku onome što vide kao alterativnu HDZ-u, strankama Petorke. No, zbog prirode odnosa HDZ-a BiH sa sestrinskom strankom i njenim eksponentima iz Hrvatske, takvo nešto nije moguće uraditi otvoreno, već se mora pristupiti subverzivnim metodama, pa Čovićeva tvrdnja da nekadašnje obavještajne službe rade protiv njega, samo je djelimično netačna.

Ovih dana se mnogo toga destruktivnog događa unutar kantonalnih odbora HDZ-a BiH, prvenstveno u Srednjobosanskom kantonu koji bi mogao biti ključna prevaga u ovogodišnjem izbornom procesu.

Zbog odluke Čovića da nominira sebi izrazito blisku Filipović, a da organi stranke takvu odluku budu prisiljeni slijediti, nezadovoljstvo drugih visokopozicioniranih HDZ-ovaca pronalazi plodno tlo u onim kantonalnim odborima koji za građane nisu polučili na terenu mjerljiv rezultat tokom svih prethodnih izbornih ciklusa.

Politika čija je dominanta poruka "konstitutivnost naroda" te borba za "legitimnog" predstavnika unutar državnog Predsjedništva, došla je do kraja vlastitih ograničenja rigidnošću takve konstrukcije.

Zagrebu je čini se dosta Čovića i njegovog kruga koji vedre i oblače predominatno javnim preduzećima i institucijama kantona u Hercegovini.

Naizgled iznenadan otvoren sukob Lučić–Čović nikako nije lični obračun. Model upravljanja HDZ-om kojeg Čović godinama provodi zasniva se na strogoj vertikali moći u kojoj su lojalnost i kontrola bili važniji od stvarnog političkog kapaciteta kadrova poput Filipović koju je skoro nemoguće fizički odvojiti od lidera HDZ-a, pa se nekada čini kao integralan dio njegove ukupne pojave.

Upravo zbog te činjenice Čović je sam sebi proizveo bespotreban politički teret. Maksimalistički zahtjevi HDZ-a godinama su hranjeni i podržavani od strane Hrvatske, no sada je više no jasno da se pokušava provesti neka vrsta kontrolirane tranzicije unutar bh. hrvatskog poltičkog korpusa bez otvorenog sukoba sa liderom HDZ-a.

Lučić nikako nije ozbiljan izborni favorit jednako kao ni Filipović, ali može itekako biti faktor destabilizacije HDZ-a BiH zbog činjenice da postoji podrška bivših pripadnika formacija HVO-a, posebno onih iz SBK.