Dolazak američkog nosača aviona USS Nimitz u Karipsko more ove sedmice označava novu eskalaciju pritiska Sjedinjenih Američkih Država prema Kubi, dok se u Washingtonu sve otvorenije govori o mogućim vojnim opcijama protiv komunističkog režima u Havani, piše  The Financial Times (FT).

Prema procjenama američkih i vojnih analitičara, iako je neposredna vojna intervencija i dalje malo vjerovatna, administracija predsjednika Donalda Trumpa pojačava i političke i vojne aktivnosti koje bi mogle poslužiti kao priprema za potencijalne američke udare ili operacije.

Pojačano vojno prisustvo na Karibima

Pentagonov potez slanja jednog od svojih najmoćnijih nosača aviona u regiju smatra se jasnom porukom Havani. USS Nimitz raspoređen je u sklopu šireg jačanja američke vojne prisutnosti na Karibima, a uz njega je zabilježeno i povećanje izviđačkih i nadzornih letova oko Kube.

Analitičari ističu kako takve aktivnosti često prethode većim vojnim operacijama, ali mogu služiti i kao instrument političkog pritiska. “Povećanje izviđačkih letova oko Kube tipičan je korak u fazi prikupljanja obavještajnih podataka, ali i signal protivniku da se situacija zaoštrava”, navode vojni izvori.

Trump: "Možda ću ja biti taj koji će to napraviti"

Američki predsjednik Trump dodatno je pojačao spekulacije o mogućoj intervenciji izjavom da je pitanje Kube otvoreno već decenijama, ali da bi njegova administracija mogla biti ta koja će ga riješiti. “Drugi predsjednici su to gledali 50, 60 godina… i izgleda da ću ja biti taj koji će to učiniti”, rekao je Trump.

Njegova izjava dolazi u trenutku zastoja pregovora između Washingtona i Havane o oslobađanju političkih zatvorenika i otvaranju kubanske ekonomije.

Diplomatski zastoj i rastući pritisak

Pregovori između dviju zemalja već mjesecima ne napreduju, a američka administracija paralelno jača ekonomski i politički pritisak na Kubu. Od početka godine uvedene su dodatne mjere ograničenja, uključujući djelomičnu blokadu uvoza nafte, što je dodatno pogoršalo ionako krhku kubansku ekonomiju. Posljedice se osjećaju u svakodnevnom životu stanovništva, od nestašica goriva do problema u zdravstvenom sistemu.

U Washingtonu se, prema izvorima bliskim administraciji, razmatra niz opcija: od nastavka pritiska sankcijama do vojnih scenarija ograničenog karaktera. Jedna od opcija koja se spominje u analitičkim krugovima uključuje ciljane specijalne operacije s ciljem hvatanja ključnih političkih ili vojnih figura režima u Havani.

Sličan scenarij ranije je primijenjen u Venezueli, kada su američke snage provele operaciju u kojoj je cilj bio destabilizacija režima Nicolása Madura. U ovom kontekstu, dio američkih pravnih poteza dodatno je pojačao spekulacije. Administracija je nedavno podigla optužnicu protiv Raúla Castra, bivšeg kubanskog predsjednika, zbog incidenta iz 1996. godine kada su oborena dva civilna aviona. Sličan pravni okvir ranije je korišten kao opravdanje za operacije u Venezueli.

Velike vojne prepreke i rizici

Unatoč planovima koji se razmatraju, vojni stručnjaci upozoravaju na niz ozbiljnih prepreka. Prva je gotovo potpuni izostanak elementa iznenađenja. “Ideja da bi SAD mogao pokušati uhvatiti visokog kubanskog dužnosnika više ne zvuči nevjerovatno kao prije nekoliko mjeseci. Sada je to scenarij koji je Kubancima potpuno očekivan”, navode bivši američki obavještajni dužnosnici za FT.

Drugi problem je visoka razina zaštite kubanskog vodstva, koje se, prema procjenama, stalno premješta i mijenja lokacije upravo zbog mogućih prijetnji.

Vojna snaga Kube daleko od nekadašnje

Druga opcija koju SAD razmatra jest direktniji vojni udar na kubanske oružane snage s ciljem slamanja njihove sposobnosti otpora i prisile na promjenu režima. Međutim, iako bi američka zračna moć i raketni sistemi vjerovatno mogli brzo nadjačati kubansku vojsku, stručnjaci upozoravaju da bi političke posljedice takvog poteza bile iznimno složene.

Kubanske oružane snage danas su znatno slabije nego u razdoblju Hladnog rata, kada je Kuba imala značajnu međunarodnu vojnu ulogu. Danas se suočavaju s nedostatkom opreme, rezervnih dijelova i modernizacije.

“Kubanska vojska je tek sjena onoga što je nekad bila. Ako SAD odluči djelovati punom snagom, teško da bi mogla pružiti ozbiljan otpor”, navode bivši američki dužnosnici iz administracije Baracka Obame.

Što nakon eventualnog pada režima?

Čak i u slučaju uspješne vojne operacije, analitičari upozoravaju da bi Washington tada bio suočen s još težim pitanjem – što učiniti nakon eventualnog sloma režima u Havani.

Za razliku od Venezuele, Kuba nema jasno definiran politički opozicioni blok koji bi mogao preuzeti vlast. Više od sedam decenija jednopartijskog sistema gotovo je u potpunosti eliminiralo organiziranu političku alternativu. “Na Kubi ne postoji figura kao u Venezueli koja bi mogla odmah preuzeti vlast”, navode analitičari iz Washingtona.

U slučaju kolapsa vlasti, SAD bi se mogao naći pod pritiskom da pokrene dugoročnu stabilizacijsku misiju i obnovu države, a to je scenarij koji Trumpova administracija otvoreno želi izbjeći.

Ekonomski pritisak kao alternativna strategija

Zbog svih rizika, dio američkih stručnjaka smatra da vojna opcija nije realna u kratkom roku te da je aktuelno vojno pojačanje prije svega sredstvo političkog pritiska.

Administracija nastavlja s ekonomskim mjerama kojima se pokušava dodatno oslabiti kubanski sistem, u nadi da će to dovesti do unutarnjih pritisaka i eventualnih protesta. Analitičari podsjećaju na proteste iz 2021. godine, koji su izbili zbog teške ekonomske situacije i nestašica.

Strah od humanitarne krize i migracijskog vala

U Washingtonu, međutim, postoji i zabrinutost da bi daljnje pooštravanje pritiska moglo izazvati humanitarnu krizu na Kubi te novi val migracija prema SAD, što bi moglo imati političke posljedice uoči izbora, piše FT.

Zbog toga dio bivših američkih obavještajnih i odbrambenih dužnosnika smatra da je aktualno vojno raspoređivanje prije svega poruka Havani, a ne najava neposredne intervencije. “Cilj je stvoriti dojam da je intervencija moguća kako bi se iznudili politički ustupci”, zaključuju analitičari.